Tri emocije oblikuju politiku – Nada, Poniženje i Strah.
Aktuelne vlasti u BiH dobile su izbore na dvije suprostavljene i snažne nade.
Nade da će RS održati referendum i odvojiti se, što je obećavao SNSD, te nade da će BiH biti jedinstvena, a RS kao genocidna tvorevina biti ukinuta, kako je to već obećavala Stranka za BiH.
Još su, kao gratis, obećana nova radna mjesta, borba protiv korupcije, ulazak u Evropu i mreža autoputeva.
Tri godine kasnije nije se desilo ništa od obećanog.
BiH se nije umanjila za RS, a RS je, šta više, postala i “bolji dio BiH”.
Puteva nemamo, a vize za put trebamo.
Jedina promjena na bolje je ona u imovinskim kartonima lidera partija na vlasti, čiji su članovi porodica da se ne bi drogirali preko noći postajali milioneri.
Nada se pretvorila u Poniženje.
Za poniženje su, pored glasača, kriva obećanja bez pokrića, koketiranje sa mukom i jadom ovog naroda.
Štulić je pjevao da raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija.
Danas je malo kome do pjesme jer postali smo siromašno društvo prebogate vlasti.
Ako idemo redom, ovo je godina Straha.
Poniženje građana neće, što bi bilo logično, prerasti u bunt i masovne proteste.
Političke utvare će iznova poniženu svjetinu zaštrašivati i huškati jednu na drugu, drugu na treću.
Uspjeh im je zagarantovan, jer još je Zuko Džumhur onomad pisao da nigdje i ni u jednoj zemlji kao u našoj nije vidio toliko uskih puteva, glupih ljudi i pametnih volova.