Čovjek sa ograničenim sposobnostima kretanja, s vještačkim kukom, osuđeni pedofil pobjegao je ovdašnjoj policiji iz sudnice i još ga nisu našli.
Prije neki dan, huligani su divljali Modričom, uz pratnju policije, preciznije, policija se vozila iza njih, ne ometajući iživljavanje nad građanima.
Nemoć je dodatno potkovana odlukom da, zbog uzemirenosti građana, radno vrijeme kafana u Modriči bude skraćeno. Policija je tako priznala potpunu kapitulaciju pred nasilnicima i poslala poruku stanovnicima da je bolje da ne izlaze.
Što je jako čudno, jer ako izlazite, barem ste jednom morali vidjeti te racije sa dvadesetak policijskih vozila, tom istom policijom u moćnom izdanju, pod maskama i punom borbenom opremom, kako pod vikom i dugim cijevima ulaze u klubove i deru se na ljude, dok pojedini gosti od stresa doživljavaju napade. Jutro nakon racije, objave da su zaplijenili par grama neke droge. Jeftinije bi nas izašlo da su poslali nekog u Amsterdam da kupi legalno neku veću količinu, barem za pohvaliti se zaplijenom.
Početkom ove godine, policija je saopštila napadnutim aktivistima da je bolje da napuste Republiku Srpsku, jer niko ne može da im garantuje bezbjednost?! Huligani koji su ih napali nikad nisu privedeni pravdi.
Sjetićemo se kako se prije par godina na gradskom trgu u Banjaluci ista ta policija šepurila, demonstrirajući silu nad igračkama, da dobro ste pročitali, igračkama i ženama pripadnicama pokreta Pravda za Davida, lovila ih je kao zečeve po gradu, pritvarala. Zato što su znali da su u pitanju vaspitana i nenasilna djeca, moglo im se, šepuriti se i iživljavati, pisati prijave.
Kad je tvrdo, onda ništa, bolje ne zamjeriti se, jer ko zna na koga mogu naletjeti, ko te nasilnike štiti, jer nema takve slobode izraza bez neke face iza. Moć jednog društva ne mjeri se patriotskim parolama i veličinama zastava obješenih po kružnim tokovima, ne, ona se mjeri po tome koliko su najslabiji pojedinici tog društva zaštićeni i koliko se osjećaju sigurno.
Tome služi policija, da zaštiti, a ne da konstatuje da za to nisu sposobni ili da se šepuri po paradama. A mi smo nezaštićeni.
Jer ako to kažu iz policije, a to su sami rekli, da nisu sposobni da zaštite žitelja ovog društva, bilo kog, onda ovaj sistem ne postoji kao uređen sistem, već kao predvorje anarhije. A to je već zajebano, jer živimo u društvu u kom je nasilje postalo poželjna aktivnost. Danas smo na Buka objavili da je od početka godine zabilježeno 50 slučajeva vršnjačkog nasilja, a niko od nadležnih ni da se počeše zbog toga.
Sad je samo pitanje da li neće, ne znaju ili zaista ne mogu da se suprotstave nasilju koje su posadili svojom nasilnom politikom svud gdje su mogli.
U čekanju odgovora, pazite se, jer nema ko drugi da vas pazi.