Za vrijeme svog dugačkog života nagledao sam se mnogo uistinu velikih i revolucionarnih istorijskih/političkih događaja: od pada Berlinskog zida i kolapsa Sovjetske imperije, građanskog rata u BiH i raspada Jugoslavije, stvaranja Evropske unije, informatičke revolucije, napada na Kule bliznakinje, Pustinjske oluje, putinizma, pa sve do uspona Kine na svjetskoj sceni i sada rata u Ukrajini. Ipak, ovo što se ovih dana događa u Americi najnevjerovatniji je od svih događaja. Radi se o upravo šokantnom zaokretu. Nakon pobjede Trampa, Sjedinjene Države su napravile potpuni politički, pa može se reći i kulturološki zaokret, koji je do prije par dana bio nezamisliv. Scenario je upravo nevjerovatan.
Ustavna kontrarevolucija
Kongresmen Angus King je nedavno izjavio da se SAD nalaze u najdubljoj ustavnoj krizi od svog osnivanja. I u pravu je. Najžešći napad u početku svog mandata Tramp je izveo upravo na Ustavni poredak SAD. Taj napad je šokantan, ne samo po svom intenzitetu, već i otvorenosti. Za razliku od drugih uzurpatora, Tramp uopšte ne osjeti potrebu da prikrije svoje poteze, niti da im da bar privid demokratskog legitimiteta. On sasvim jasno iskazuje ambiciju da sebe izdigne iznad bilo kakvih ustavnih i zakonskih ograničenja.
Pri tome koristi klasične seljačke fore autokrata svih fela i vrsta: a) zemlja je u opasnosti; b) samo ja mogu da je spasim; c) nećete me valjda u tom svetom poslu ograničavati takvim tričarijama kakve su ustav i zakoni. Što je najgore, on je uspio okupiti oko sebe ogromnu mašineriju ljudi koji u tome ne vide ništa sporno. Komentarišući jedan sukob sa Kongresom, Elon Musk je napao Kongres da „Krši Predsjednikovu izršnu naredbu. To mora prestati.“ On time jasno pokazuje ili apsolutni diletantizam glede američkog političkog sistema, ili, što je mnogo vjerovatnije i mnogo gore – smatra da Predsjednik treba da može izdavati izvršne naredbe Kongresu. Školska definicija diktature glasi: „supremacija izvršne vlasti nad zakonodavnom“.
No, Tramp ne staje ni kod toga, već je, ni manje ni više, izdao izvršnu naredbu kojom nalaže da Predsjednik tumači „šta jeste pravo“ – doduše, za sada samo u onim agencijama koje su u oblasti izvršne vlasti. Tako nešto ni sam Putin – uzor model svih savremenih diktatura, nikada nije uradio.
Koncentracija kompletne političke moći u rukama jednog čovjeka i njegovo stavljanje iznad zakona je uobičajna praksa u mnogim istočnjačkim despotijama, ali djelovalo je nevjerovatno da se dogodi u razvijenim i starim demokratijama kakve su evropske i američka. To nije samo ustavna kriza, već i negacija samog političkog bića SAD. Kompletna logika američkog ustava, kao i politička kultura zemlje, zasnovana je na ideji ograničenja i podjele vlasti i principu da niko nije iznad zakona. Često svojim studentima kažem da je američki ustav najgenijalniji izum poslije točka – Očevi utemeljivači uspjeli su 1789. godine da naprave arhitekturu institucija koja omogućava efikasnu kontrolu vlasti, kroz tripartitnu podjelu i sistem checks-and-balances. Time su uistinu stvorili „Prvu i najveću Republiku“. Jedan od mnogobrojnih mehanizama ograničenja koji je postavljen pred buduće uzurpatore poput Trampa jeste ograničenost mandata: niko, na primjer, ne može obavljati više od dva mandata na poziciji Predsjednika. Nekoliko američkih predsjednika već je bezuspješno pokušalo da zaobiđe to ograničenje. Sa druge strane, njihov velikan Džordž Vašington bio je svjestan značaja tog ograničenja. Nakon njegovih izvanredno uspješnih mandata, javnost, građani i Kongres su ga bukvalno molili da uzme i treći mandat, što je on odbio sa argumentom da samo tirani vladaju doživotno. Nasuprot tom velikanu, jedna od prvih stvari koju je Trampova administracija uradila jeste pokušaj ukidanja tog ograničenja kroz ustavni amandman koji bi dopuštao treći mandat.
Iako ima 78 godina, i tek što je preuzeo funkciju, Tramp je već pokrenuo kampanju „Projekat Treći Mandat“ za svoj reizbor 2028:
Što je sve školski primjer ponašanja svih autokrata: oni žele i doživotnu i neograničenu vlast.
Naročito zlokobno djeluje Tramova čistka unutar državnih službi po dubini. Građani to za sada tolerišu, jer je kombinovano sa zaista dobrim projektom sređivanja stvari u američkoj upravi, koja je tokom decenija izrasla u pravog birokratskog levijatana. Međutim, Tramp sasvim očito želi da na sve pozicije instalira ljude koji će bespogovorno slijediti njegove zapovijedi, čak i ako se one kose sa zakonima i pravilima. Jedan od prvih poteza njegove administracije je da otpusti stotine nezavisnih inspektora koji nadgledaju zakonitost rada agencija. Bez takve kontrole, njima su odriješene ruke da rade šta žele.
Čistka se događa i u vojsci. U jednom danu je smijenjeno šest generala i admirala, među njima i prvi admiral Lisa Franhetti i načelnik generalštaba Charles Q Brown. General sa više od 170 sati borbenih letova smijenjen je zbog „svojih isuviše ljevičarskih pogleda“. To je inače karakterističan marker ove trampovske kampanje: anti-Woke filing se koristi kao sredstvo da se dobije podrška javnosti ovim čistkama. Vojska je u prvom mandatu bila snažni oponent Trampu i on nije uspijevao da im nametne svoju volju. Penzionisani načelnik generalštaba general Mark Milley sublimirao je taj stav armije sada već antologijskim govorom iz 2023. godine, u kome je Trampa nazvao „fašistom do srži“: „Mi smo položili zakletvu Ustavu i američkom narodu … a ne nekom kralju ili wannabe diktatoru“. Tramp mu je uzvratio time što je najavio „obračun sa woke-generalima u armiji“.
Trampisti ne prezaju ni od sirovijih autokratskih metoda. Progon neistomišljenika i potencijanih protivnika uveliko je krenuo. Tako se, na primjer, kongresmen Robert Garcia našao na meti tužilaca samo zato što se usudio da kritikuje Elona Maska. U stilu putinističkog inferna, State Department je naložio zaposlenicima da obustave pretplatu na anti-Tramp medije, među kojima su Politico, New York Times, Reuters i Associated Press. Tramp je ovih dana izdao uredbu kojom se zabranjuju studentske demonstracije (kao i nošenje bilo kakvih maski na univerzitetu), a studentima i profesorima koji se ogluše slijedi izbacivanje sa univerziteta. Kako je sve ovo uopšte moguće da se desi u Americi?
Osigurači podjele vlasti
Prethodno opisana kampanja nam pokazuje da su trampisti naučili lekciju o podjeli vlasti iz njegovog prvog mandata. Naime, tada su ostale institucije sistema – vojska, policija, sudovi, tužioci, Kongres itd., odbile da slijede Trampove sumnjive politike i on, ograničen ustavnim ovlastima Predsjednika, nije imao mehanizme da ih nametne. Zato su sada poduzeli opsežan projekat razgradnje i zauzimanja institucija kontrole i podjele vlasti.
Da se dogodi katastrofa često se mora potrefiti mnogo slučajnosti. Jedna od takvih je da je Tramp u prvom mandatu imao priliku da postavi čak troje sudija Vrhovnog suda. Time je praktički dobio većinu u najvažnijoj instituciji američkog Sistema. Što je još gore, promijenio je samu prirodu tog suda: od 1970-tih to je bio sud u kome je dominirala “liberalna većina” sa velikim sudijama kakve su bili Warren ili Ruth Bader Ginsburg, u sud u kojem je sada konzervativna većina. U jednoj od najkontroverznijih odluka ikad, taj sud ga je de facto stavio iznad zakona. U odluci bez presedana (po pitanju napada na Kongres od 6. januara 2021.) Vrhovni sud je preglasavanjem 6:3 odlučio da Predsjednik ima “apsolutni imunitet” od krimiminalnog gonjenja “za sve oficijelne akte”. U svom izdvojenom mišljenju sutkinja Sotomayor je napisala da je time predsjednik stavljen iznad zakona i pretvoren u Kralja.
Dobra stvar je da unatoč svemu zdravi dijelovi američkog sistema i dalje pružaju herojski otpor trampističkoj uzurpaciji. Tako je, na primjer, savezni sudija Rudolph Contreras naredio Donaldu Trumpu da vrati smijenjenu predsjednicu Odbora za zaštitu Cathy Harris. Ovaj odbor štiti državne službenike od partijskih otpuštanja i odmazde. Okružni sudija John Coughenour, kojeg je imenovao Ronald Reagan, blokirao je Trumpovu neustavnu izvršnu uredbu kojom se ukida državljanstvo po rođenju uz komentar: “U sudijskoj klupi sam više od četiri decenije. Ne mogu se sjetiti drugog slučaja koji je tako jasno neustavan kao što je ovaj.” Guvernerka NY Kathy Hochul odbila je da primijeni Trampovu uredbu o abortusu. Savezni sudija Adam Abelson odbio je Trampovu uredbu kojom se stopiraju programi za promociju jednakosti i inkluzivnosti, kao “vjerovatno neustavnu”. Guvernerka Mejna Janet Mills takođe je odbila da provede Trampovu uredbu o trans osobama u sportu i poručila mu “vidimo se na sudu”. Savezna sutkinja Deborah Boardman blokirala je Ministarstvo obrazovanja SAD-a u dijeljenju osjetljivih informacija s Elonom Muskom i DOGE-om, presudivši da USDE krši savezne zakone o privatnosti. Savezni sudija Randolph Moss spriječio je Trumpovu administraciju da deportuje tražitelje azila koji su pobjegli od progona, nasilja i mučenja u svojim zemljama. Sutkinja Loren Ali Khan naredila je Trumpovoj administraciji da ne blokira finansiranje postojećih programa pomoći. Itd. Dakle, vidimo da sudska vlast SAD pruža uistinu herojski otpor Trampovim neustavnim pokušajima da forsira svoju volju na cijeli sistem.
Iziritiran ovakvim ponašanjem sudija, Trampov guru Elon Mask je na Twitteru napisao ni manje ni više do: “sudije koje podrivaju demokratsku volju naroda treba da budu otpuštene”. On očito smatra da sudije treba da slijede volju većine ili Predsjednika, a ne Ustav i zakone. A takvu diktatorsku logiku zdušno je podržala i Trampova kćerka.
Sukob trampista i sudija nam pokazuje veliku lekciju američke ustavne filozofije kako su je zamislili The Founding Fathers: ukoliko na pozicijama imate ljude od integriteta, koji su spremni da brane ustavni poredak od uzurpatora, oni imaju mehanizme da to i urade. Upravo zato Tramp i njegova mašinerija pokušavaju smijeniti ove ljude i instalirati svoje poslušnike. Ako to uspiju, time će praktično ukinuti podjelu vlasti u SAD, i suspendovati ustavni poredak zemlje.
Kao što smo već rekli, ključna razlika u odnosu na prvi mandat je da Tramp sada ima većinu u Vrhovnom sudu. Taj Vrhovni sud je stao na stranu Trampa i blokirao nekoliko naloga nižih sudova koji su pobijali Trampove uredbe. Ali dobra vijest je da je Vrhovni sud, preglasavanjem 5:4, potvrdio odluku nižeg suda kojom se blokira uredba koja stopira inostranu pomoć, između ostalog i plaćanja USAID. Ključni glas dala je sutkinja Coney Barrett koju je imenovao upravo Tramp. To nam pokazuje da, iako su resursi odbrane sistema znatno manji nego u prvom mandatu, oni još uvijek postoje i funkcionišu.
„Projekat 2025“ i MAGA Cult
Margaret Thatcher je jednom rekla: “Evropa je kreirana istorijom, Amerika je stvorena filozofijom”.
Filozofijom jasno napisanom u Ustavu SAD na način da je svako može lako razumjeti. Zato Trampistička kontrarevolucija nije samo politički projekat, već istovremeno i kulturni zaokret. Svoju kontrarevoluciju Tramp ne bi mogao provesti oslanjajući se samo na političke metode. On provodi opsežan kulturni inženjering koji ima za cilj da kreira neku vrstu političkog kulta u kome bi sledbenici bespogovorno slijedili vođu. To možemo prepoznati u bezbroj poteza trampista.
Jedan takav je antiintelektualizam. Bertrand Rasel je svojevremeno objasnio kako nastaje fašizam riječima: “prvo zadive budale, a onda ućutkaju pametne”. Slijedeći tu logiku, Trampov potpredsjednik J.D Vance je otvoreno rekao da su „profesori neprijatelji“. Razlog je, naravno, jasan i prozaičan: intelektualci i obrazovani ljudi su po pravilu protivnici diktatura i neograničenih vladara. Njihova ciljna grupa su ruralni, manje obrazovani ljudi, koji nemaju dovoljno znanja da prepoznaju o čemu se radi. Struktura glasova koje je Tramp dobio jasno to potvrđuje: i kulturna i akademska elita SAD su odlično predvidjele šta se može dogoditi ako Tramp pobijedi i pokušale su to objasniti američkim glasačima. Nažalost, glas populista bio je glasniji i uvjerljiviji.
U ovakvoj vrsti politike, koja ne želi da bude ograničena institucionalnim barijerama, sasvim logična pojava je stvaranje partijskih falangi. U Americi to inače nisu rijetke pojave, ali Trampove pristalice vrlo agresivno nastupaju u formi nekakve trampističke milicije i kao da poručuju da su spremni da brane Vođu po svaku cijenu. Oni su već, nakon što je Tramp izgubio prethodne izbore, 6. januara 2021. godine, izveli napad na Kapitol koji je bio bezuspješan i nije omogućio Trampu da, uprkos porazu, zadrži vlast. Da li će tako biti i ubuduće, teško je reći. MAGA ekstremisti već su zaprijetili da će baciti bombu na kuću policijskog oficira Michael Fanonea, bivšeg šefa obezbjeđenja Kapitola, zbog njegove akcije 6. januara.
Mnogi od Trampovih podržavatelja ne samo što podržavaju takvu upotrebu nasilja, već i otvoreno zagovaraju diktaturu. Npr. jedan od njih je u TV kamere izjavio: “This country needs a dictator. I hate to say it, but this is the truth.” To je više nego šokantno za narod i državu koji su još 1789. godine u svom Ustavu napisali: “No title of Nobility shall be granted by the US”.
Međunarodni odnosi
U spoljnjoj politici zaokret je jednako radikalan i drastičan. Ne radi se samo o ovom zaokretu u pristupu ukrajinskoj krizi, koji je svima u prvom planu, već i cijelom setu drugih, donedavno potpuno nezamislivih poteza. Tako su SAD, prvi put u svojoj novijoj istoriji iskazale teritorijalne pretenzije prema drugim zemljama. Počelo je sa osporavanjem suvereniteta Kanade, preko stupidnog cirkusa sa imenom Meksičkog zaliva, pa do upravo nevjerovatnog napada na teritorijalni integritet Danske i zahtjevom za aneksijom Grenlanda. Senator Ted Cruz se na FoxTV pohvalio kako je razgovarao sa ambasadorom Danske koji mu je rekao da Grenlad nije na prodaju, na šta je on, bahato i baš u maniru vanabi diktatora, odgovorio sa: „Everything is for sale.“ Tramp je otišao i dalje i u obraćanju Kongresu je izjavio: „Dobićemo Grenland. Na ovaj ili onaj način.“ Time Trampova administracija odbacuje ideale post-WW2 svijeta, koje su SAD same uspostavile, i stavlja ad acta sto godina američke spoljne politike. Time takođe trampovske SAD postaju najveća prijetnja svjetskom miru. Kanadski Premijer Charlie Angus sasvim jasno je definisao stvar: “Naše komšije nisu više naši saveznici. Mi radimo se režimom koji je vrata do nas, koji ne poštuje vladavinu međunarodnog prava, i trebamo to uzeti smrtno ozbiljno.” Najnovije istraživanje u Francuskoj pokazuje šokantan rezultat: 73% Francuza smatra da su SAD no1. neprijatelj Evrope.
U najboljoj verziji, Trampistički pristup međunarodnim odnosima je ono što se može nazvati „sirovim realizmom“: ideja da se ispregovara ono što se može ispregovarati. Model za to je Jalta 1945. kada su tri jaka lidera sa moćnim državama iza sebe odlučivala sudbinu miliona malih naroda i država. Do koje mjere to može ići najbolje svjedoči Trampov prijedlog o „rješenju“ krize u Gazi kroz iseljavanje miliona Palestinaca. Senator Berni Sanders je to „rješenje“ sasvim ispravno nazvao „etničkim čišćenjem“ i „ratnim zločinom“. No, kao što unutar SAD pokušava zaobići „ustavne lance“, tako i u međunarodnim odnosima Trampizam potpuno ignoriše međunarodno pravo i vodi se devizom „let's make a deal“.
U svakom slučaju nakon trampističke kontrarevolucije stanje svjetskih stvari je sljedeće: u Rusiji imamo diktatora koji tvrdi da je „Ukrajina vještačka tvorevina, a ukrajinska nacija komunistička laž“, u Kini imamo partijsku državu čiji predsjednik kaže „ne isključujemo upotrebu sile za reintegraciju Tajvana“, i sad u SAD imamo vanabi diktatora koji kaže „uzećemo Grenland“. Zaista, šta bi, za boga milog, moglo poći po zlu u takvom svijetu?
Čovjek ne mora da bude Hegel pa da vidi kuda ovo sve vodi. Pred svojim očima gledamo pad Sjedinjenih Država – najmoćnije države na svijetu, u neku vrstu autokratije i otvorene despotije istočnjačkog tipa. Sa svim posljedicama koje to sa sobom nosi.
Ukoliko ustavna ograničenja ne izdrže napad, i trampisti uspiju da ovladaju sistemom u cjelini, onda jedino američki narod može zaustaviti tog čovjeka. Nadajmo se da Amerikanci neće tek tako olako dopustiti uzurpatoru da preuzme apsolutnu vlast, kao što se to desilo Rusima, nama Srbima, a i mnogima drugima širom svijeta.