Kraj godine uvijek je primjeren momentum da se podvuče crta i rekapituliraju stvari – naročito ako je to ovako intenzivna godina, pretrpana važnim, uistinu istorijskim događanjima. Unatoč svim spinovanjima i haosu teorija o teorijama teorija teorija zavjera, sve je ipak kristalno jasno: napad na Ukrajinu je agresija i stoga zločin; napad Hamasa na Izrael je terorizam, a Hamas je zločinačka organizacija; odgovor Izraela je divljački i nesrazmjeran i stoga zločin; režim u Iranu je anticivilizacijski. Evropa je u krizi šta sa sobom, Kina i dalje diskretno posmatra i zgrće lovu, a u Americi se možemo samo nadati da je sistem podjele vlasti ostao dovoljno neoštećen da efikasno kontroliše Trampa kao i u prvom mandatu.
Heroina godine: Ahoo Daryaei, iranska studentkinja sa Amir Kabir Univerziteta u Tehranu koja je odgovorila na hapšenje zbog “nepropisnog nošenja hidžaba” tako što je skinula svoju odjeću i prošetala centrom grada. Inače, njeno ime u prevodu znači: „Morski jelen“.
Heroji godine: Ukrajinski branitelji.
Antiheroj godine: Asad. Za razliku od Predsjednika Ukrajine, Predsjednik Sirije pobjegao iz zemlje kada je postalo gusto.
Atentat godine: neuništivi Tramp.
Političar godine: Havier Milei.Prvi čovjek Argentine nametnuo je zemlji radikalnu neoliberalnu agendu i postigao nevjerovatno: prvi put u 123 godine zemlja je u suficitu.
Kontra godine: Kursk. Bez sumnje najhrabriji potez u dasadašnjem toku rata.
Valuta godine: rublja. Mjenjačnice uvijek najbolje znaju stanje na bojišnici.
Ludak godine: Kao i do sada – Putin. Bez konkurencije.
Neuspjeh godine: premda su mnogi Happy/Informer analitičari još prije dvije+ godine tvrdili da će Putin završiti sa Ukrajinom „za tri dana“, krajem treće godine rata karta ratišta izgleda ovako:
Intervju godine: Tucker Carlson.
Znali smo da su Putinovi argumenti apsurdni, ali da ni nakon dvije godine rata nije u stanju da koncipira smislenu rečenicu na temu stvarnih uzroka agresije je pokazatelj mentalnog stanja u kome se režim nalazi. Carlson je pogodio u metu.
Premijer godine: Kaja Kallas: žena sa istančanim antiautokratskim ukusom.
Osoba koja nam nedostaje godine: Sana Marin.
Pogled godine: Đorđa Meloni kada vidi putinizam:
Italy's PM Giorgia Meloni looking at Hungary's PM Orban. pic.twitter.com/kiXBZwrf9A
— Globe Eye News (@GlobeEyeNews) July 12, 2024
Raketa godine: „Orešnik“.
Nesporazum godine: Otvaranje Olimpijskih igara u Parizu.
Strijelac godine: Yusuf Dikeç: “I did not need special equipment. I'm a natural shooter”.
Histerik godine: Vučić, kao i obično i bez konkurencije. Predsjednik Srbije uporno nastavlja sa svojim histeričnim ispadima i ne skida se sa TV ekrana svakodnevno plasirajući kojekakve budalaštine od kojih se pristojnom čovjeku stomak prevrće. Basara je u pravu: Možda vlast SNS i nije tako teška za podnositi, ali je nesnosna za gledati.
Dvorska luda godine: Aleksandar Vulin. Ko drugi?
Štrajk glađu godine: Goran Vesić. Slijedeći primjer Tome Nikolića, koji je nakon toga završio u vili na Dedinju na račun poreskih obveznika Srbije.
Lažovi godine: Kao i uvijek: srpski revizionisti. No, za vratom im duvaju oni bošnjački, koji u svom samozavaranju glede 90-tih prijete da prevaziđu dosad neprikosnovene šampione.
Šampion godine: Aleksandar Inđić osvojio prvenstvo Evrope u šahu. Ako tome dodamo da je reprezentacija Prvak Evrope, zaključak je jasan: Srbi su i dalje jedna od najjačih šahovskih nacija na svijetu.
Odvratnost godine: Vučićevo balavljenje zastave u UN tokom rasprave o rezoluciji o Srebrenici. Disgusting.
Savjet godine: Makron Srbima:
Ložiona godine: putinističke bajke za srBske „patriote“:
Student godine: neznani junak sa beogradskih demonstracija.
(Foto: Nova.rs)
Izdajnik godine: Mrtva trka između Srpske pravoslavne crkve i Javnog RTV servisa.
Institucija godine: Beogradski univerzitet.
Policajka godine: Katarina Petrović.
Tužiteljka godine: Bojana Savović.
Rušiteljka ustavnog poretka godine: Zorana Crnojević iz Vršca, koja vodi fb grupu “Aktivizam” po mišljenju BIA predstavlja akutnu prijetnju ustavnom poretku Srbije.
Kamerman godine: Zoran Drekalović, kamerman Foneta: “Nećeš kopati!”
Špijun godine: Izvjesni vojvođanski paor za koga je srbijanski režim zaključio da je hrvatski špijun, jer je protestovao zbog nesiplaćivanja duga koji mu vlada Srbije duguje.
Vozači godine: pripadnici SNS režima u Srbiji koji malo malo pregaze nekog: nakon “naplatne rampe” i Mitrovićevog sina, ove godine su to demostrirali producentkinja Pinka i direktor Informera, gazeći svoje sugrađane bez ikakvih zakonskih sankcija.
Psihijatar godine: Vladika Grigorije: “Čim vidite do čovjek ne trpi kritiku, a vlada, on je mnogo opasan i lud.”
Sociolog godine: prof. dr Jovo Bakić. Izvanredna analiza stanja u Srbiji. Ne samo da je dao adekvatnu dijagnozu: “Žuti ološ i radikalski šljam…”, već je sugerisao i efikasno rješenje društvenih problema: “Ganjati ih po ulicama”.
Savjetnik za omladinu godine: Glede odbrane Kosova, profesor Ković je poručio našoj djeci sljedeće:
Debilizam godine: Gradonačelnik Beograda obnovio šešeljevsku ideju o izmještanju Kuće cvijeća.
Društvena patologija godine: Učenici Jovine gimnazije u Novom Sadu su blokirali rad škole u svrhu podrške studentskim demonstracijama. Vjerovali ili ne, direktor te javne ustanove odgovorio je tako što je počeo da se moli ispred škole. Ova nevjerovatna, morbidna scena najbolje oslikava mrak koji vlada u Srbiji.
Jelena Obućina je nedavno definisala SNS Srbiju kao „mentalni gulag“.
Rektorka godine: Ivanka Popović:
Biznismen godine: izvjesni Novosađanin koji posluje u SAD donirao 2 miliona dinara za studente u protestu.
Poduzetnik godine: Vlada Republike Srpske. Nakon što su uspjeli napraviti minus u “Šumama Srpske”, ponovili su to dostignuće i u elektroenergetskom sektoru. Ljudi, dakle, sijeku šumu – prirodno dat resurs, i to rade sa gubitkom; i postave turbine na rijeku – prirodno dat resurs, i opet minus.
Ministar godine: Petar Đokić. Tih, ali poguban.
Kičeraj godine: sudski proces protiv Dodika i Lukića.
Bajonet godine: naše gardistkinje.
Dezorijentisanost godine: Predsjednik RS zbog nečeg smatra da Srbi – dunavski centriran narod, nacija u sred Evrope, svoju budućnost treba da traže u azijskim i južnoameričkim savezima. Šta reći?
Pirova pobjeda godine: Na lokalnim izborima, SNSD deklasirao opoziciju. Svaka čast. Ali pitanje je imaju li se čemu radovati: od 67 opština, čak 35 je klasifikovano kao “siromašne”. Srbi su i dalje druga ili maksimalno treća najsiromašnija nacija u Evropi.
Gadost godine: RTRS u emisiji “Pečat” na nivou najprimitivijih staničnih panjkaroša targetirao Miladu Šukalo – jednu od opozicionih kandidatkinja na lokalnim izborima. Sve do tada sam, iako već godinama nemam u stanu TV prijemnik, plaćao RTV pretplatu, patriotski razmišljajući da je to ipak naša važna nacionalna institucija. Nakon “Pečata” sam se odjavio. Neka im tata plaća za to smeće.
Gutač žaba godine: Nenad Stevandić.
Budžet godine: Narod u kome Predsjednik Republike ima veći budžet od budžeta vodećeg Univerziteta negdje debelo griješi, nije na dobrom putu i neće dobro završiti.
Podjela vlasti godine: rat ruža između Banjaluke&Bijeljine i Vlade Srpske.
Kancelar godine: Radovan Višković. Dobri Vil Hanting.
Gubionica vremena godine: Narodna skupština Republike Srpske.
Radna grupa godine: komunisti su imali foru: „kada želiš da nešto ne bude urađeno, imenuju komisiju za to.“
Bošnjakinja godine: Dragana Čavka.
Zaštitnik prirode godine: Kovač od Šipova. SNSD bi zaista mogao malo da obrati pažnju šta mu likovi koje postavlja na lokalu tamo rade i lupetaju.
Odbrana godine: Darko Rundek podržao građansku akciju da se spasi vrelo Une od HDZ tajkuna. Uspjeli su i jedna od najljepših evropskih rijeka je sačuvana. Svaka čast maestro.
Antisud godine: Ustavni sud BiH: bavi se stvarima koje nisu, niti mogu biti u nadležnosti Ustavnog suda – računajući i tumačenje istorije.
Politički autizam godine: ideje i koncepti izgubljeni i u vremenu i u prostoru.
Džabalebaroš godine: Tradicionalno: Željko Komšić.
Bastion demokratije godine: Ključ. Grad u kome su u lokalnom parlamentu sve stranke ušle u vlast. Opizicija je za amatere – ozbiljni ljudi rade posao.
Budžetska politika godine: BiH izdvajala 1,3 evra po glavi stanovnika za kulturu. Poređenja radi: Slovenija izdvaja 115€, Hrvatska 109€, Crna Gora 40€, a Srbija 18€.
Pisac godine: Han Kang, južnokorejska književnica, dobitnica ovogodišnjeg Nobela. Zasluženo, da je samo ovo napisala: “After you died I could not hold a funeral, And so my life became a funeral.”
TV voditeljka godine: Izraleska voditeljka tv dnevnika – naoružana i opasna. Ako su im ovakvi TV voditelji, šta tek očekivati od IDF.
Spomenar godine: Dnevnik ruskog oficira zarobljen kod Vuhledara: “1.mart: 100 vojnika krenulo u napad 16 se vratilo. 3. Mart: 116 vojnika krenulo u napad 23 se vratilo. 4. Mart: 103 vojnika u napadu, 15 preživjelo. 5. Mart: 115 vojnika u napadu, 3 se vratila.” Horor.
Senator godine: Predsjednik Republike imenovao Aleksandra Vulina za člana Senata RS. Svojevremeno je Kaligula postavio svog konja Incitata u rimski senat.
KIA godine: Shura Riazantseva, zvana “Yalta” iz 78. brigade UAF, poginula 11. juna negdje na frontu.
Supruga godine: Neznana Sarajka:
Most godine: Građani Gruzije protestujući protiv antiEvropa vlade preplavili su glavni most u Tbilisiju.
Vino godine: Lisa Ann izbacila svoju kolekciju vina “Lisa”, nastavljajući tako svoju višedecenijsku misiju usrećivanja generacija i pravljenja svijeta boljim mjestom. Ima nešto uistinu optimistično u činjenici da je sada moguće popiti čašu Lize.
Kockar godine: Gus Hansen. Legendarni Danac, jedan od najintrigantnijih poker igrača u istoriji, nakon godina pauze vratio se na scenu. Nije tako ubitačan za stolom kao ranije, ali politički komentari su mu i dalje jednako lucidni kao u slavnim danima.
Državni neprijatelj godine: Severina – U strahu od pogubnog uticaja ove opasne žene na srpsko društvo, duh i tijelo, blesavi Vučićev režim satima maltretirao damu na granici. Nije se dugo trebalo čekati da ova sjajna žena odgovori: nova pjesma glasi: “kada sitna bagra zgrabi vlast, pa, uči drugog šta je čast…”
Teolog godine: Seve. Izvjesni sveštenik Tomislav Lukač u polemici sa Splićankom na temu abortusa nije našao ništa pametnije da kaže do: “Taman se oporavila od jahte, kad evo je opet.” Odgovor je bio na nivou korifeja sholastike: “Dragi, status ti zvuči kao da mi je motor jahte prerezao glavu pa su mi je sašili natrag u najboljoj klinici za vraćanje glave na tijelo kad ti je prereže brodski motor, a ja sam samo imala dobar seks, što i tebi želim.”
Pop godine: Papa.
Antipop godine: Porfirije. Promašaje ovog nedostojnog patrijarha nije više moguće pobrojati.
Orden godine: SPC odlikovala Kačavendu za nešto. I to ordenom „Šumaričkih mučenika“. Kancer u fazi metastaze.
Sekta godine: zagrebački „klečavci“.
Vjernik godine: režim u Srbiji poprima obrise političkog kulta sa svim posljedicama koje ta patologija nosi:
Kandidat godine: Ava Karabatić – kampanja podignuta na jedan viši nivo.
Misica godine: Alejandra Marisa Rodriguez je postala “Miss Universe Buenos Aires” sa svojih 60 godina. Njena pobjeda nesumnjivo predstavlja vrhunac procesa redefinisanja standarda ljepote, ali još i više našeg poimanja starosti i godina.
Džulijan Mur, Monika Beluči, Sandra Bulok, Šarliz Teron itd., kao i njihovi muški pandani Bred Pit, Džordž Kluni &Co svi izgledaju top duboko u šestoj/sedmoj deceniji života. Blagodeti progresa: ljudi ne samo da žive sve bolje i sve duže, već i sve duže ostaju u formi. Unatoč kuknjavi apokaliptičnih mračnjaka, svijet je sve bolje mjesto.
Vrsta godine: ljudski rod. Čovječanstvo je postiglo takav stepen komunikacije da su ovo dnevni (samo komercijalni) letovi na našoj planeti:
PS: do Manausa izgleda i dalje leti samo Mister NO.
Kapetan godine: Vanja Marčeta, prva kapetanica na Atr72-600 odškolovana u Er Srbiji.
Šminkerka godine: Neznana Gruzijka za vrijeme aprilskih demonstracija
Udarnik godine: izvjesni reper koji je u par mjeseci postigao ono za šta mnogima treba život, a većina nas običnih smrtnika nikada ni ne dobaci do tih visina:
Čestitke i njemu jadnom i damama.
Koncert godine: Madonu na Kopakabani došlo da čuje 1.6 miliona ljudi.
Gospođetina godine: Neznana Sarajka u šetnji po kiši
(Foto: Radio Sarajevo)
Ljetovanje godine: U svjetlu antiTramp histerije, agilni američki biznismeni ponudili su sjajno rješenje za one koji ne mogu da ga trpe. F.Hajek: “Na slobodnom tržištu – potrošač je car.”
Spomenik godine: genijalna skulptura Satoshi Nakamota, tvorca bitkoina, podignuta, a gdje drugdje, u Luganu.
Mehaničar godine: Bane:
Ekumena godine: dvije motoristkinje u Sarajevu, simbol onog što bi BiH, a i svijet u cjelini, trebao biti:
Vjera i nada godine: studenti i đaci.
Podsjećanje za kraj godine: “Prvi zakon političke istorije” by Aleksandar Savanovic: “AUTOKRATE UVIJEK ISPUŠE”.