Suma sumarum stvari i dalje ne stoje najbolje: Ukrajina je uspjela da se odbrani ali ne i da kontrira, Gaza je opet u krvoproliću, Tramp ustao iz političke smrti – ako ga sud Kolorada ne dokrajči, desničari dobili čak i u Holandiji – jednoj od najliberalnijih nacija svijeta. Srbi ko Srbi – ludi bili ludi ostali.
Izjava godine: Unatoč masi problema glumac i dalje igra maestralnu rolu: “Sloboda je skupa – ali ropstvo je još skuplje.”
Tragedija godine: Gubici obe strane u besmislenom bratoubilačkom ratu u Ukrajini po svemu sudeći prešli su cifre od 200 000 ljudi. To je pola miliona stradalih zbog fiks ideja jednog ludog diktatora.
Kreteni godine: Hamas
Varvarizam godine: Odmazda Izraela
Neispunjena nada godine: Kontraofanziva ukrajinske vojske.
Surviver godine: Putin – iako je djelovalo da će SAD i EU smazati za doručak ludog diktatora, ispostavilo se da je putinistički režim teži zalogaj nego se činilo na prvi pogled.
Odlazak sa scene godine: Prigožinu pao avion. Revolucija, naročito ako je neuspješna, jede svoju djecu.
Dobar izbor godine: Poljaci smijenili zilotsku vladu.
Loš izbor godine: Holanđani izabrali Vildersa.
Ekscentrični izbor godine: Argentinci glasali za anarholiberala Haviera Mileia.
Šta reći izbor godine: Doktor Branimir Nestorović dobio 5% glasova. Čovjek koji, između ostalog, raspravlja na temu da li su plave oči nastale razmnožavanjem vanzemaljaca sa ljudima, i sasvim ozbiljno govori o “tačkama X” – vremensko-prostornim portalima kroz koje izlijeću avioni nestali u Bermudskom trouglu. Čovjek koji svoju političku viziju ukratko definiše riječima: “moj životni san je da uništim Ameriku prije nego što umrem”, i koji smatra da “treba da pišemo Putinu da nam pošalje 300 pripadnika KGB-a da riješimo problem u Srbiji”. 5%! – Srbi su definitivno nebeski narod.
Heroina godine: Ceca Bojković – ova sjajna dama, iako duboko u osmoj deceniji života, neumorno je hodala Srbijom pokušavajući mobilisati ljude da izađu na izbore i glasaju.
Vučićev režim uložio je godine i milione € resursa u dijabolični projekt pretvaranja građana Srbije u amorfnu masu kontuzovanu Pink/Happy smećem. Pokušaj buđenja te mase iz hipnoze uistinu predstavlja herojski donkihotovski poduhvat dostojan divljenja. Svaka čast za lady Cecu.
Događanje naroda godine: proljeće u Beogradu.
Nacista godine: prva dama srbijanskog REMa: s ciljem “provociranja hejtera” ova lujka, zadužena za medijski sadržaj u Srbiji, napravila je fotošop sebe u SS uniformi.
Pogub godine: tandem Vulin&Đurić, kao i uvijek.
Blefer godine: Vučić, kao i uvijek. Tokom intervjua za CNN kruela Amanpur pitala ga da objasni “zašto jedno govori na medijima u Srbiji, a sasvim drugo onima van Srbije.”
Policajac godine: major Katarina Petrović.
Užas i strah godine: masovna ubistva u OŠ Ribnikar u Beogradu u kojoj je ubijeno devet učenika i čuvar, i Mladenovcu gdje je ubijeno osam ljudi. Zločine su počinili klinac od 13 godina i balavac od 21 godine.
Dno dna godine: Abdulah Sidran. Ovo dno od čovjeka nije našlo ništa pametnije da kaže na temu tragedija u Srbiji, do: “ne čudim se”.
Smarač godine: Gunther Fehlinger.
Mrak godine: “Zakon o kleveti”. Jedna od klasičnih istina o autokratijama glasi: “kako pritisak na režim raste represija se povećava”. Ergo.
Kafka godine: Suđenje Predsjedniku RS i direktoru Službenog glasnika RS: oba se procesuiraju jer su radili po zakonu i postupali u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim obavezama.
Budžet godine: Boreći se za očuvanje nacionalnih interesa našeg naroda od nasrtaja raznih znanih i neznanih neprijatelja Vlada Republike Srpske namjenila je za kulutru bijednih 150 000 maraka. Kako je to objasnio premijer Višković prilikom Izbora sportista godine: “Moraju se znati prioriteti.” Neke druge zemlje imaju drugačije poglede na stvar: Kada je Hitler napao Veliku Britaniju, vlada je razmatrala kako povećati fond za odbranu. Neko je predložio da se novac iz fonda za kulturu preusmeri u ratni budžet. Čerčil je odgovorio: “Ako novac iz kulture damo za odbranu, pitanje je šta onda branimo.”
Impotencija godine: opozicija u Republici Srpskoj – unatoč sveopštim promašajima vlasti, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, nisu uspjeli uraditi ništa. Pokazali su se toliko nesposobni da nisu bili u stanju mobilisati građane da ustanu čak ni protiv tako očito pogrešnog zakona kakav je ovaj o kleveti.
Zimski san godine: građani Republike Srpske. Čovjek ima osjećaj da vlast počne da šamara ljude po ulici niko ne bi našao za shodno da prekine svoju kafu.
Nacionalno blago godine: Milorad Dodik.
Kada se okružiš poltronima i ulizicama onda prije ili kasnije izgubiš dodir sa realnošću.
Šarlatan godine: Benjamina Karić – šta god je uradila ova kič gradonačelnica ispalo je naopako: od postavljanja anonimnog spomenika ubijenim na Kazanima, kičeraja sa Tvrtkom, zastave Kosova na Vijećnici, pa do uručivanja nagrade “Zlatnik grada Sarajeva” pripadnicima Antidejton pokreta. Hodajuća definicija najjeftinijeg političkog populizma.
Krivično djelo godine: Predsjednik Srbije, mrtav-hladan, izjavio je da je on taj koji je doneo odluku da se ilegalno ruši u Savamala. I dodao da su “kompletni idioti” oni koji ga nisu poslušali da to urade usred bela dana.
Kontrarevolucija godine: Saobraćaj u Banjaluci
Gender aktivista godine: Patrijarh Porfirije. U masi nepodopština kojima je zasuo javni prostor tokom godine ovaj nedostojni čovjek počastio je dame – naše sugrađanke koje traže rodno osjetljiv jezik – sa bogougodnim atributima “jadnice” i “bijednice”.
Prosvetitelj godine: Dioba titule između Predsjednika RS i Gradonačelnika BL.
Dva narodna službenika koji se ne osjećaju obaveznim da poštuju ni Ustav zemlje, niti ljudska prava onih kojima služe.
Obilić godine: Milan Radojičić – “Arkan” SNS režima.
Tužiteljka godine: Bojana Savović.
Pisac godine: Sudija Majić. Glede zasluženog uspjeha ovog pametnog čovjeka jedno nepopularno mišljenje: iako su “Djeca zla” privukla veću pažnju javosti, “Ostrvo pelikana” je jača i potresnija knjiga.
Srednji prst godine: Glavni medijski resurs srbijanskog režima.
Košarkaš godine: Dejan Bodiroga: “Igramo nevjerovatnu utakmicu u neregularnim uslovima. Živimo u društvu poremećenih vrednosti, gde je bahatost na svakom koraku.”
Raketa godine: SpaceX. Navijamo za pravog džentlmena sir Bransona i “Virgin”, ali mora se priznati da je, koristeći 33 supermoćna Raptor motora, Elon Musk preuzeo liderstvo u privatnom osvajanju svemira.
Dok se pojedine nacije, vođene svojim nesposobnim i/ili ludim političarima, međusobno masakriraju zbog parčeta Zemlje, najveći preduzetnici današnjice već su uveliko u projektu osvajanja Svemira. Pitanje je dana kada će početi privatizacija izvan naše planete. Ko zna šta će sve ovi vizionari otkriti.
Pop godine: Vladika Grigorije.
Praznik demokratije godine: Izbori u Srbiji.
Naivci godine: Srbija protiv nasilja.
Propuštena šansa godine: Poraz Vučićevog režima predstavlja bi novu priliku Srbima da odbace kancerogeno Miloševićevsko naslijeđe, i napokon uspostave normalnu demokratsku državu primjerenu jednoj evropskoj naciji XXI vijeka.
Nada godine: ProGlas.
Sfera godine: Las Vegas.
Dok se pojedine nacije samoizjedaju, čekajući u svojoj provincijskoj zloći da komšiji crkne krava, neka društva stvaraju fantastične stvari.
Šuma godine: Boreći se sa globalnim zatopljenjem ljudski rod je poduzeo nevjerovatan poduhvat: pravi se “Veliki Zeleni Zid” – pošumljavanje pojasa dugog 7 775 km duž Sahare.
Bol godine: Trenutak kada je Jan Nepomnijači shvatio da je grubo pogriješio u dobijenoj poziciji u odlučujućoj partiji u meču za prvaka svijeta.
Ta greška je označila revoluciju u svjetskom poretku: prvi put u istoriji svjetski šahovski prvak je Kinez.
Povratak godine: “Veliki Danac” Gus Hansen. Nakon višegodišnjeg apstiniranja najintrigantiji poker igrač u istoriji vratio se u Las Vegas.
Autobiografija godine: Roni O’Saliven preveden na srpski i kupljen na beogradskom Sajmu.
Sunčani sat godine: Rotary klub BL poklonio je ovo čudo svom gradu. Ono pokazuje mnogo više od tačnog vremena: to je istovremeno i redukovani kompas, redukovani kalendar, a noću vam pokazuje zvijezdu sjevernjaču. Nalazi se na platou kod Radničkog univerziteta.
Moralna vertikala godine: Najbolji šahisti Rusije koji su potpisali otvoreno pismo protiv Putina i “moralno neprihvatljive” agresije na Ukrajinu – uključujući genije poput Aleksandra Griščuka, Jana Nepomnijačija, Dmitrija Andreikina, svjetsku prvakinju Aleksandru Kostenjuk, Danila Dubova, Alekseja Fedoseeva, Andreja Esipenka, Kirila Aleksenka, Aleksandra Halifmana, Petera Svidlera, i mnoge druge. U masi poltrona kojima nije bilo gadljivo da se grebu o zločinački režim, ovi veliki ljudi su žrtvovali svoj komoditet i privilegovan položaj stajući na pravu stranu istorije. Svaka čast majstori.
Nažalost po Rusiju, mnogi od njih morali su kasnije da napuste svoju domovinu i emigriraju. Rusija je izgubila neke od svojih najvažnijih “deep thinkera” koji su se razasuli po svijetu i sada misle i igraju za druge države. I mi smo profitirali na toj tragediji: Srbija je osvojila Evropsko prvenstvo u šahu 2023. a na prve dvije table dominirali su Aleksandar Predke i Aleksej Sarana.
Delfin godine: Lana Pudar.
Meteorolog godine: Seka Aleksić. Prognozirala kišu za datum SNS-ovog mitinga, i sunce za datum antirežimskog mitinga u Beogradu. I pogodila.
Dijete godine: “Đes’ lopove”.
Bolji entitet godine: Republika Srpska – dok su građani FBiH spiskali na “Black Friday” 346 milona KM, građani RS potrošili su skromnih 27 miliona. Zli jezici bi rekli da sirotinja nema para za rasprodaje. Međutim istina je druga: mi time dokazujemo da nismo podlegli nezdravoj zapadnjačkoj ideologiji konzumerizma i potrošačkog društva.
Blamaža godine: kakva država takva i zastava – sve naopako.
Komšija godine: Imam Muharem Štulanović – u svojoj “besjedi” Republiku Srpsku je nazvao “genocidnom okotinom”. Ko ga ne bi poželio za suživot.
Ekonomski tigar od papira godine: Srbi. Unatoč uporne mantre Vučićevog režima kako je Srbija “ekonomski tigar” i lider u region, fakti su sledeći: Srbi su jedna od tri najsiromašnije nacije u Evropi, oko 75% mladih želi da emigrira iz zemlje, a po Globalnom indeksu organizovanog kriminala Srbija zauzima treće mjesto u Evropi, a ne zaostaju ni ostale dvije “srBske” države: Crna Gora je peta, a BiH sedma.
Firma godine: Srpska pravoslavna crkva – godišnje zarađuje 140 miliona evra i po prihodima se nalazi na trećem mjestu – odmah iza Naftne industrije Srbije i Elektroprivrede.
Barjak godine: Gruzijka koja pod udarom vodenih topova maše zastavom EU ispred kordona pro-putinističke falange.
Turista godine: Kristijan Šmit – neimenovani stranger in the night.
Pedagog godine: Izvjesna učiteljka iz Jute ponovila je na suđenju za sex sa maloljetnim učenikom svoju sada već antologijsku odbranu: “njegove ocjene su se poboljšale.”
Teološka rasprava godine: tuča pijanih monaha na Hilandaru.
Vjernici godine: Zagrebački “Klečavci”.
Kontinuitet godine: Srbi. Već 30+ godina isti ljudi iz iste radikalsko-socijalističke kuhinje, prodaju istu priču, rade iste gluposti, i doživljavaju uvijek iste poraze. I, što je tak pravi hit: i dalje ne odustaju, i dalje imaju masovne sljedbenike, i svi skupa vjeruju da će ovaj put iz nekog razloga biti drugačije. Ajnštajn je jednom prilikom definisao ludost riječima: “raditi uvijek isto a očekivati da rezultat bude drugačiji.”
Proročanstvo godine: Kako god završi rat u Ukrajini, krajnji efekti su jasni: Ukrajina će biti slobodna i “duboko ukorijenjena u Zapadu”.
