Četvrtak, 14. 1. 2010
Strani namjesnici u BiH hoće voditi Mileta, Tihog, Čovu i još ponekog velemožnog čelnika nesretnih bosanskohercegovačkih naroda u Madrid, valjda da u atmosferi 
šopinga i međusobnog uvažavanja zaborave na neriješeno nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini i da se, daleko od nasmrt posvađanih naroda, dogovore o tim istim narodima, šta će i kako će dalje da ih muzu, tuku i za nos vuku. Za dobro tih naroda naravno. Neki hoće, neki neće, neki bi išli a neki bi nešto što bi njima dalo još više važnosti. Zato svi ostaju ovdje, u Jednoj i Jedinoj. Na sreću ostatka svijeta, još uvijek jedinoj takvoj.
Petak, 15. 1. 2010
Na Haitiju, nakon potresa od previše Merkalija za lošu haićansku infrastrukturu, još uvijek broje mrtvu sirotinju. Za nekoliko minuta je priroda ubila, čini se, otprilike isti broj ljudi kao onaj naš šupačko – junački rat. Nije Majka Priroda gledala ko je žena, dijete, starac, invalid, baš kao ni oni naši vrli ratni lideri koji licitiraju brojem ljudi koje su odveli na onaj svijet, pri tom ostavši na ovom da zagorčaju život još živima, onima koji su im izmakli – ranjeni i samo naizgled neranjeni. U Švedskoj uhapsilo bivšeg prpadnika HOS-a koji je, onako patriotski, zlostavljao srpske civile u Mostaru. Šef mu bio Blaž Kraljević, onaj na fotografiji pored Titove slike u kabinetu jednog od tri člana člana troglavog predsjedništva BiH. Na Ahmetovu nesreću, ostalo je i nešto živih da posvjedoče o tome šta su on i Blažova raja radili.
Subota, 16. 1. 2010
Privatni feudi, privatizovana bosanskohercegovačka preduzeča, po starom feudalnom običaju još iz tuskog vakta, tlače raju. A i šta bi drugo? Feudalac robne kuće Bosna u Zenici, ili više njih, moraju se boriti sa bezobraznim starim ženama koje traže svoja prava. Žene se, ničim izazvane, nabile u podrum robne kuće i ne misle izaći. Feudalac, koristeči pravo jačeg – najstarije od svih prava, ne da im u ćenifu i ne da im jest, onako po bosanski. Nabildani zaštitari, feudalni zaštitni znak Bosne iHercegovine, morali su, pod pritiskom policije, pustiti hranu i deke za pokrit se, jerbo su zle žene počele gubiti toplotu, svijest i razum.
Nedjelja, 17. 1. 2010
Hitna pomoć dolazi po radnice zabarikadirane u robnoj kući Bosna u Zenici. Ne po sve, samo po one najzločestije, koje gube svijest od gladi i hipotermije. Veliko akumilaciono jezero nasred Hercegovine, Mostarsko blato, polako ali sigurno se izlijeva u prigradsko mostarsko naselje Jasenicu. Poznata slika gumenih čamaca i poplavljenih prizemlja i podruma opet je na televiziji. Jer, Mostar je poseban grad. Ne trebaju Mostaru kiše i topljenje snijega da poplova, dovoljna je za to Elektroprivreda i nesposobne i korumpirane gradske i kantonalne vlasti.
Ponedjeljak, 18. 1. 2010
Stipe Mesić, predsjednik Hrvatske na odlasku, očajnički želi ostaviti za sobom nešto po čemu će se pamtiti,makar i naopako. Vicevi su mu bili loši, kao nakon moždanog udara. Sad nesretnik priča o tome kako će Hrvatska, zemlja koju je trostruko zadužio i iznutra posvađao u vrijeme svoje vladavine, pokrenuti vojsku ako ne bude kako on kaže, sve da bi Bosna bila mirna i njegov omiljeni narod sretan. Ne taj narod, onaj kojem pripada, jedan drugi. Bilo je tako i u vrijeme moje rane mladosti onih koji su volili pravit belaj koji bismo mi ostali morali iznijeti na svojim kamenjem izrazbijanim glavama i od bubotaka bolnim leđima. Srećom, takvi su maloumnici uglavnom sazreli ili pomrli. Ovaj će samo u penziju. Ali, hajde, bolje išta nego ništa.
Utorak, 19. 1. 2010
Neprikosnoveni Milorad Dodik, u ime RS-a, onog kojeg je izbombardovao NATO, poziva taj isti NATO da kaže Mesiću, još nekolikodnevnom izlapjelom predsjedniku Hrvatske, da se ne zafrkaje. Duška Jurišić, urednica dokumentarnog programa i voditeljica emisije – sačekuše zvane (a imena, majka ti pjevala) „Pošteno“, smijenjena. U nastupu novinarskog entuzijazma i nepatvorenog patritizma, nagazila je koga je htjela ali nije smjela. Direktor FTv-a, Onaj Koji Zna Koga Se Smije A Koga Ne Smije Nagaziti, promptno je reagovao i smijenio Dušku. U Sarajevu objavljena monografija o 514 ubijene djece opkoljenog Sarajeva, one koju je pobila VRS. Istina, djece ubijene u Sarajevu je bilo više, ali djeca koju je Armija BiH tamanila snajperom po Grbavici, ne računaju se. Ne pada nikom na pamet izjednačiti agresorku djecu sa onom „normalnom“. Pogotovo ne i dozvoliti da onaj zeleni spomenik u Sarajevu bude posvećen i tim maksumičima. Toliko o toleranciji.
Srijeda, 20. 1. 2010
Amerikanizacija Tuzle, mjesta gdje je bio američki kontingent stranih mirovnjaka, nastavlja se. U revolveraškom obračunu u naselju Slatina, frcali su meci na sve strane. Poslije pucnjave, NN osobe, Buč Kasidi, Sandens Kid, Džesi Džejms i Džesi Ovens, udaljili su se u, kako to već priliči NN osobama, u nepoznatom pravcu ili više njih. 22-godišnja biznismenka iz BiH uhičena u Zagrebu. Biznis najstariji na svijetu, svodi se na opali – plati – briši. Tarifa uposlenicama bila 400 Kuna za pola sata, 600 Kuna za sat. Ne znam koliko je bilo za noć. Biznismenka, osim što joj je uništen posao, u hrvatskim novinama vrijeđana i ponižavana, čak nazivana „svodnicom“.