15 slučajeva nepotizma u RS: Uči školu sine da te tata uvali u Vladu

Nepotizam

Uvijek je bila misterija zašto politički funkcioneri, koji imaju toliku moć, pa i novac, i mogu svoje dijete ili suprugu zaposliti gdje požele, u bilo kojoj privatnoj firmi, donesu odluku da je njega/nju najbolje smjestiti na državne jasle. Nepotizam na prvu! Ali ko će ga znati, možda je to neka stvar prestiža, ili šta je već.

16. juni 2016, 12:00

Uglavnom, većina njih se odluči za ovaj potez i baš ih briga. Obraz - đon. Kažu, sve po zakonu i propisima. Čak se dešava da oni kao i ne znaju da su njihovi ćerka, sin, brat, snaha, supruga dobili posao u nekoj od državnih institucija. Piš...

A narod? Pa, narod ko narod. Ćuti, gleda, te tiho i kratko prokomentariše.

- Strašno! Jesi li vidjela/o kako je Čubrilović (predsjednik NSRS) zaposlio svoju snajku u školi?

- Jao, jesam. Pa kakva je ovo država, da li je moguće da su toliko bezobrazni?

- Eeee, a ja, evo sad će pet godina, nemam posla. Džaba desetke na faksu. Al' valjda će neko i mene progurati negdje.

- Ma nek' se živo. Nego, šta je ono juče bilo na Farmi, ko je ispao?


E, ovako izgleda jedan jučerašnji razgovor u skoro svakoj kući ili kafani u Republici Srpskoj, nakon što se pokazalo da je predsjednik najveće zakonodavne institucije možda umiješan u nepotizam. I tako dva dana, a treći nikom ništa.

Ovako se kod nas gleda na bjesomučno zapošljavanje u javnim institucijama, ustanovama i preduzećima, koje je preraslo u jedan legalan proces, ustvari jedini način na koji se dobija posao, ili bolje rečeno radno mjesto. I što je najgore, ovakav sistem tjera i one koji su se borili u školi, na fakultetu, vrijedno volontirali da bi skupili praksu, da se prepuste, obezvrijede sve što su do tad postigli i okrenu jedinom mogućem, partiji. Kad već nemaju prezime koje donosi posao.


Izvršna direktorica Transparency Internationala Lejla Ibranović kaže za BUKU da ovo samo pokazuje da su građani apsolutno svjesni stanja, a pored toga i TI BiH Centar za pružanje besplatne pravne pomoći već godinama prima najviše prijava koje se odnose na neregularnosti pri procesima zapošljavanja u javnoj upravi.

“Naše nedavno istraživanje javnog mnjenja potvrdilo je da većina građana smatra da su za zapošljavanje u javnoj upravi ključni kriteriji politička, odnosno stranačka pripadnost ili rodbinska veza, a da obrazovanje i kvalifikacije zapravo ne igraju nikakvu ulogu pri zapošljavanju u javne institucije. Bezbroj je primjera bosanskohercegovačkih  funkcionera, na koje je i TI BiH ukazivao i eksponirao u javnosti, gdje su mimo procedura i na nepotistički i koruptivan način zapošljavani članovi porodica u javne institucije, javna preduzeća, visokoškolske ustanove itd., a još više zabrinjavaju pokušaji diskreditovanja bilo koga ko se usudi da javno progovori i osudi nepotističke prakse”, navodi Ibranovićeva.

Ona tvrdi da je trenutna situacija takva da su državne institucije i javna preduzeća i ustanove pretvoreni u porodične firme, a nepotizam je zapravo legalizovan jer zakonska rješenja to omogućavaju.

“Tako su npr. zakoni o sukobu interesa previše blagi i ne obuhvataju veliki broj lica, što pogoduje praksi zapošljavanja srodnika u državnoj službi. U javnim preduzećima je ta praksa još zastupljenija, jer je zapošljavanje regulisano internim aktima koji mogu biti mijenjani po slobodnom nahođenju i uvid šire javnosti je minimalan. Zatim, zakoni koji regulišu zapošljavanje u državnu službu imaju niz slabosti koje omogućavaju  da u javnu upravu budu zaposleni podobni, a ne sposobni, odnosno najbolji kandidati”, rekla je Ibranovićeva.

I nema tu više ništa sporno. Mislim, ko će zaposliti familiju u javne ustanove ako neće predsjednik Skupštine, premijer, predsjednik Republike, poslanik, gradonačelnik, odbornik, savjetnik...

Uglavnom, zadnji u nizu ovih pobrojanih je upravo pomenuti Nedeljko Čubrilović, predsjednik NSRS, čija je snaha bila najbolja na konkursu za poziciju pedagoga u OŠ "Aleksa Šantić" u Banjaluci. Naravno, nije imala najbolje ocjene ili najviše staža na birou, već je oduševila na intervjuu. Tako to inače rade članovi uže i šire porodice visokih funkcionera.

Ali da ne bude da je sad jadni Nedeljko najcrnji, podsjetićemo se svih onih funkcionera koji su svoju rodbinu zapošljavali, po samo njima poznatim zakonima i propisima. Evo nekih koje smo mi pronašli:


1.    Vjerovatno se sjećate jednog od svježijih primjera nepotizma u Republici Srpskoj - zapošljavanje ćerke tada člana Predsjedništva BiH, danas delegata u parlamentu BiH Nebojše Radmanovića, koja je  dobila posao u Ministarstvu uprave i lokalne samouprave Republike Srpske. Navodno je i ona tad briljirala, samo jedan bod je dijelio od maksimalnih 50.

2.    Prije toga, premijerka Željka Cvijanović zaposlila je sina Filipa u Elektroprenos BiH, mada je on imao najmanji prosjek ocjena u odnosu na ostalih 12 kandidata. Ali pogađate, intervju razvalio. "On je diplomirani građevinski inženjer, koji završava studije u Beogradu i kombinuje posao sa studiranjem. Ne znam zašto bi bio problem da se dijete bilo kog pojedinca prijavi na konkurs i bude tamo izabran, a da pritom rukovodstvo te kompanije uopšte ne zna čija su to djeca”, rekla je tad Cvijanovićeva. Pored toga, i Jelena Cvijanović, uz malu pomoć strine Željke, prije tri godine dobila je posao saradnika u Agenciji za agrarna plaćanja.

3.    I entitetski ministar finansija Zoran Tegeltija našao je radno mjesto za svoju ćerku u Elektroprenosu BiH. Inače, i Duška Tegeltija, supruga ministra Tegeltije, pomoćnica je ministra trgovine i turizma u Vladi RS.


4.    Svojevremeno je i sam predsjednik RS Milorad Dodik malo bolje brinuo o svojoj djeci pa je tako 2011. godine ćerku Goricu zaposlio u kabinet Ministarstva za ekonomske odnose i regionalnu saradnju RS.

5.    I Dušanka Majkić, visoka funkcionerka SNSD-a i poslanica u Parlamentu BiH, pobrinula se za svoje sinove. Ona je uspjela da pogura njihovo zaposlenje u Poreskoj upravi RS.


6.    Bivši ministar finansija i trezora i zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, danas poslanik, za mandata SNSD-a u Ambasadi BiH u Srbiji zaposlio je svog sina Aleksandra u ovu instituciju.

7.    Šampion je Miroslav Vujičić, bivši šef kabineta srpskog člana Predsjedništva BiH, Nebojše Radmanovića, danas direktor Zavoda za zapošljavanje RS. On je dobio i titulu “kralj nepotizma”, jer je prema pisanju medija  skoro cijelu rodbinu stavio na državne jasle.

8.    Jovo Radukić, pomoćnik ministra finansija, zaposlio je svog bratića Marka Radukića u Poresku upravu RS.

9.    Neđo Ilić, bivši direktor Šuma RS-a, koji je za vrijeme svog direktorskog mandata ovo preduzeće doveo na rub propasti, zaposlio je svoju kćerku u Poresku upravu RS.

10.    Zora Vidović, direktorica Poreske uprave RS-a, svoju ćerku je udomila u Centralnu banku BiH, dok je zeta smjestila u entitetsku Agenciju za bankarstvo i još mu obezbijedila mjesto u nekoliko nadzornih odbora.

11.    Jasminka Krivokuća, sestra Srebrenke Golić, ministarke za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, direktorica je Pošta Srpske.

12.    Direktorica Investiciono razvojne banke RS Snježana Vujnić, inače uhapšena prije nekoliko mjeseci, zaposlila je sina Marka u ovu banku.

13.    Sanja Radojičić, supruga bišeg predsjednika Narodne skupštine RS Igora Radojičića, danas kandidata SNSD-a za gradonačelnika Banjaluke, pomoćnica je ministra finansija u Vladi RS.

14.    Svojevremeno je i Džerard Selman, bivši ministar pravde RS i predsjednik Ustavnog suda RS, zaposlio je suprugu u Pošte RS, sestru i svastiku u Fond zdravstva RS, a kćerku u Ministarstvo za ekonomske odnose u Vladi RS.

15.    Možda je i najzanimljiviji slučaj poslanika “papka” vojina Mitrovića, kako ga je opozicija prozvala, koji je kao nagradu za prelazak u vlast, sina ugurao, ni manje ni više nego u Palatu predsjednika. Tako je njegov sin Stefan postao preko noći savjetnik predsjednika, koji je prema riječima Milorada Dodika pokazao inicijativu, došao na razgovor i zato dobio posao. Inače, Mitrovićeva imovina se procjenjuje na preko 60 miliona maraka i opet sina na grbaču poreskih obveznika.

Mislim da će ovih 15 primjera (da ne nabrajamo dalje) biti dovoljan pokazatelj stanja u zemlji, bahatosti onih koji bi trebalo da nam donesu bolje sutra, njihovog bezobrazluka i sprdanja sa narodom.


Izvršna direktorica TI BiH navodi da je samo pitanje kada će situacija eskalirati, imajući u vidu ogromno nezadovoljstvo usljed velike stope nezaposlenosti i ne baš zavidnog ekonomskog stanja u zemlji.

“Veliki je problem taj što su građani postali apatični i utisak je da su prihvatili da žive u disfunkcionalnom društvu i da im je postalo posve normalno da prihvate nepotizam u svakom segmentu društva, od školstva, zdravstva, sudstva itd.  Opštepoznato je da je zapošljavanje u BiH po političkoj ili stranačkoj liniji i rodbinskoj vezi zapravo postalo nepisano pravilo. Ovo je višedecenijska praksa u BiH, jer na ovaj način političke partije u potpunosti drže pod kontrolom cjelokupan javni sektor, pod tim mislim prvenstveno na kontrolu nad javnim resursima i radnim mjestima”, navodi Ibranovićeva.

E sad, oni će ovako nastaviti i dalje, budite sigurni, a na nama je da odlučimo da li ćemo to mirno gledati, ponekad prokomentarisati uz kafu i odmahivati rukom ili ćemo nešto učiniti. Barem da ovi ljudi ne pišaju po našoj djeci, ako to već rade sa nama. A vjerujte da hoće, jer ne planiraju oni tako lako i brzo da se sklone sa ovih pozicija sa kojih upravljaju našim životima, pa čak ni prirodnim putem. Otporna je to zumra.

Znam da se sad postavlja pitanje: “A šta mi to možemo?” E pa možemo, možda ne odmah mnogo, ali možemo.

Upravo se sjetih, prije tri godine, jedan Banjalučanin je tužio Republiku Srpsku zbog “namještenog posla” u Ministarstvu nauke i tehnologije, i za čudo, dobio nakon nekoliko žalbi. Možda je to početak, možda prijava nekom mediju ili NVO. Kad bi svi bar nešto od ovog uradili, ili se zajednički pobunili, možda nam se ne bi ovoliko političari cerekali iz svojih fotelja, dok potpisuju nove poslove svojim rođacima. Negdje se to mora presjeći, neka snajka bude posljednja.