Pre sedamdeset godina, 1940, u jednom naučno-popularnom časopisu objavljen je omanji članak koji je pokrenuo jednu od najpoznatijih intelektualnih rasprava 20. veka. U tekstu na prvi pogled nema ničega što bi objasnilo njegovu kasniju slavu. Ni u naslovu, „Nauka i lingvistika“, ni u samom časopisu, „M. I. T. revija za tehnologiju“, za većinu ljudi nije bilo ničega glamuroznog. A ni autor, inženjer hemije zaposlen u osiguravajućem društvu i honorarni predavač antropologije na Jejlu, nije izgledao kao kandidat za mesto u hramu svetskih superstarova. Ali je upravo Bendžamin Li Vorf (Benjamin Lee Whorf) lansirao privlačnu ideju o jeziku koji vlada umom i njegovo zavodljivo štivo navelo je celu jednu generaciju da poveruje da maternji jezik određuje šta smo sposobni da mislimo.
Članovi mongolske neonacističke grupe „Bela svastika” („Tsagaan Khas”) dižu svoju desnu ruku ka crnim bunkerima i blistaju u pozdravu svojoj naciji: „Živela pobeda”! Slave Hitlerovu vernost etničkoj čistoći.
Bilo je lepo dok je trajalo, premda se na svim silnim prilozima o odlasku američkih trupa iz Iraka ipak sasvim lepo vidi da su vojnici jako radosni što napuštaju tu zemlju i da ne pokazuju ni trunku griže savesti što je ostavljaju u praktično jednakom haosu u kom su je i zatekli. Zaboravimo trenutno na sâm rat i sve njegove žrtve, u sedam poratnih godina u Iraku je poginulo na hiljade američkih vojnika kao i na desetine hiljada iračkih civila, tom državom danas vladaju haos, siromaštvo, nesreća, zemlja je zauvek zagađena osiromašenim uranijumom, iračka vlada je nefunkcionalna, dok na terenu divljaju svakojaki pobunjenici a bombaši-samoubice neprestano odnose ljudske živote, raznoseći se po pijacama, trgovima, državnim institucijama
Petnaest godina je prošlo od kada sam prvi put posetio bivši nemački koncentracioni logor Bergen-Belzen. U tom su zloglasnom mestu umrle i zajedno sahranjene Ana Frank i njena starija sestra Margo. Povod je bio obeležavanje pedesetogodišnjice oslobođenja logora. Sećam se, bio je to tada jedan veliki memorijalni kompleks uređen kao groblje, a pre tri godine su na tom istom mestu izgrađeni još muzej i istraživački centar. Odlučio sam da se ponovo tuda uputim.
Pročitajte 11-i dio putopisa našeg saradnika Siniše Vlaisavljevića koji je uz tehničku pomoć telefona, a uz svesrdnu pomoć svoje mašte i želje za putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog proputovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu
Oba američka rata, afganistanski i irački, nisu samo nastavak politike drugim sredstvima, već i nastavak ekonomije drugim sredstvima - nastavak neoliberalne ekonomije drugim sredstvima. Koja je glavna karakteristika neoliberalne ekonomije? Outsourcing. Ukidanje radnih mjesta kod kuće i seljenje tih radnih mjesta u inozemstvo. Ratovima u Afganistanu i Iraku Amerikanci su neoliberalizam i logiku outsourcinga doveli i pervertirali do krajnje točke: tamo gdje je život jeftin, Amerikancima su osigurali dobro plaćena radna mjesta
Pročitajte 10-i dio putopisa našeg saradnika Siniše Vlaisavljevića koji je uz tehničku pomoć telefona, a uz svesrdnu pomoć svoje mašte i želje za putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog proputovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu
U septembru prošle godine, u štampu je procurila procena situacije u Avganistanu generala Stenlija Makristala. Trenutak nije bio slučajan. Predsednik Obama je pokušavao da reši kakav će rat voditi, koliko će on dugo trajati i koliko će vojnika u njega poslati. Makristal je imao čvrst stav: najsigurniji put do pobede bio je da se pošalje još 45.000 vojnika u Avganistan – što pre to bolje.
Sto dvadeset hiljada hektara šume u sedamnaest regiona Rusije gori. Do sada je poginulo 50 ljudi, uglavnom civila, nesrećnika koji su ostali u svojim kućama i prosto izgoreli.