Po nekim čudnim evropskim pravilima koje smo masovno počeli da primjenujuemo u poslijeratnim godinama, radno vrijeme počinje u 08:30, a završava se oko 17:30 (barem bi tako trebalo). Negdje oko 12:00 sati vaš poslodavac obavezan vam je ustupuiti tridesetak minuta radnog vremena kako biste se odmorili i nešto pojeli.
Kao bračni par, nekada u velikoj ljubavi a sada u nemogućnosti razvoda zbog hipotekarne obaveze, Flamanci i Valonci će po svemu sudeći ostati zajedno samo zbog troškova razdvajanja
U avionu za Island početkom sedamdesetih, u vreme „bakalarskog rata“ koji su uporni Islanđani vodili protiv nametljivih britanskih ribolovačkih flota, bacio sam pogled kroz prozor i ugledao ostrva Vestman kako gore i ispuštaju ogroman dim ka nebu.
Sa svakog putovanja potrudim se vratiti sa mrvicom sačuvanog sjećanja za jedan mali putopis. Zabilježim detalje ugrubo prvih dana po povratku sa puta, a kada nađem vremena uobličim ih u štivo za svoju dušu. Da se ne zaboravi.
U sedmom dijelu putopisa Siniše Vlaisavljevića koji je uz tehničku pomoć telefona, a uz svesrdnu pomoć svoje mašte i želje za putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog proputovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu, upoznajte pustinju Ujuni!
Meteorolozi su opet standardno omanuli - ovo je jutro umesto razvedravanjem počelo s još jačom kišom. Ipak, mirno nedeljno jutro sam posvetio još jednoj šetnji - ovog puta do Trinity Collega, najpoznatijeg univerziteta Irske.
Dok ugledni dnevnici Washington Post i L. A. Ti mes gube čitatelje, “neobjektivni” news-portal Huffington Post osvaja Ameriku, a tabloid National Enquirer konkurira za Pulitzerovu nagradu
Ovo nije klasičan tekst gdje ja sada imam neki problem, pa ga analiziram, dijelim ga sa vama i onda vadimo zaključke, bodrimo ili pljujemo. Ovo je moje otvaranje. Ovo je prag moje duše, i nije mi bilo teško da to podijelim sa vama, jer bez vas nema ni mene. Priča kaže sljedeće...
U Parizu, na primjer, možete lako naći restoran u kojem ćete jesti specijalitete sjeverne Afrike, ili možete uživati u sirovoj ribi u japanskom restoranu, čiji su vlasnici Kinezi, „tući“ našu, domaću sarmu za samo 6 eura ili dobro začinjene indijske specijalitete. U metrou se lako može desiti da pored vas sjedne crnkinja u tradicionalnoj afričkoj nošnji ili teta koja čita knjigu, za koju vi, zahvaljujući vašoj opštoj kulturi, zaključujete da je napisana na kmerskom jeziku.