Petnaest godina je prošlo od kada sam prvi put posetio bivši nemački koncentracioni logor Bergen-Belzen. U tom su zloglasnom mestu umrle i zajedno sahranjene Ana Frank i njena starija sestra Margo. Povod je bio obeležavanje pedesetogodišnjice oslobođenja logora. Sećam se, bio je to tada jedan veliki memorijalni kompleks uređen kao groblje, a pre tri godine su na tom istom mestu izgrađeni još muzej i istraživački centar. Odlučio sam da se ponovo tuda uputim.
Pročitajte 11-i dio putopisa našeg saradnika Siniše Vlaisavljevića koji je uz tehničku pomoć telefona, a uz svesrdnu pomoć svoje mašte i želje za putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog proputovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu
Oba američka rata, afganistanski i irački, nisu samo nastavak politike drugim sredstvima, već i nastavak ekonomije drugim sredstvima - nastavak neoliberalne ekonomije drugim sredstvima. Koja je glavna karakteristika neoliberalne ekonomije? Outsourcing. Ukidanje radnih mjesta kod kuće i seljenje tih radnih mjesta u inozemstvo. Ratovima u Afganistanu i Iraku Amerikanci su neoliberalizam i logiku outsourcinga doveli i pervertirali do krajnje točke: tamo gdje je život jeftin, Amerikancima su osigurali dobro plaćena radna mjesta
Pročitajte 10-i dio putopisa našeg saradnika Siniše Vlaisavljevića koji je uz tehničku pomoć telefona, a uz svesrdnu pomoć svoje mašte i želje za putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog proputovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu
U septembru prošle godine, u štampu je procurila procena situacije u Avganistanu generala Stenlija Makristala. Trenutak nije bio slučajan. Predsednik Obama je pokušavao da reši kakav će rat voditi, koliko će on dugo trajati i koliko će vojnika u njega poslati. Makristal je imao čvrst stav: najsigurniji put do pobede bio je da se pošalje još 45.000 vojnika u Avganistan – što pre to bolje.
Sto dvadeset hiljada hektara šume u sedamnaest regiona Rusije gori. Do sada je poginulo 50 ljudi, uglavnom civila, nesrećnika koji su ostali u svojim kućama i prosto izgoreli.
Nesvodiva razlika između etike i religije govori nam da etičke vrednote ne treba izjednačavati s „božjim“ zakonima (zapovijedima i zabranama). Religija nije etika, kao što ni etika nije religija. Smisao etike nije religiozni smisao. Kao konglomerat „religija“ doista sadrži etiku, možda ju je čak u sebi i razvila, ali iz toga ne proishodi da je i dalje može prisvajati. Upravo nam danas, na pozadini trijumfalnog vraćanja religije, valja osloboditi – što je moguće samo pomoću demokracije, unutar nje – etiku ispod religije. Jer upravo ono što je nekoć važilo kao normalno ili neupitno, danas, pod svjetlom demokratskih okolnosti, prepoznajemo kao izvor religioznog fundamentalizma: bezobzirnih zahtjeva za usmjeravanjem i reguliranjem etike, a preko nje politike, i preko politike (etičke komisije što ih formira država u suštini nisu etičke, nego političke komisije) naposljetku znanosti.
Džulijan Asanž, osnivač Vikiliksa stalno objavljuje tajne dokumente i dovodi time sebe u opasnu situaciju. Ko je ovaj Australijanac kojeg Pentagon smatra opasnim i za kojeg drugi kažu da je u opasnosti?