Svako treba otići barem jednom u životu u Keniju, kako bi imao predstavu kakve sve životne prednosti imamo u Evropi, pa čak i mi na Balkanu, koji obično mislimo da živimo u najgorim državama na svijetu.
Pročitajte 14-i dio putopisa našeg saradnika Siniše Vlaisavljevića koji je uz tehničku pomoć telefona, a uz svesrdnu pomoć svoje mašte i želje za putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog proputovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu
Baraku Obami posao svetskog predsednika ponekad više leži nego posao predsednika SAD. Njegov prvi nastup u toj ulozi bio je govor u Kairu, u junu 2009, kada je izgovorio mnoge stvari koje obično nemamo prilike da čujemo od jednog američkog lidera – između ostalog, i to da je „vreme da (izraelska) gradnja prestane“.
Pročitajte 13. dio putopisa našeg saradnika Siniše Vlaisavljevića, koji je uz tehničku pomoć telefona, a zahvaljujući svojoj mašti i ljubavi prema putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog putovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu.
U devedesetima globalna financijska baba roga koja je radila s nerazvijenim i srednje razvijenim državama ono što je Strauss-Kahn navodno pokušao s njujorškom sobaricom, a danas pojas za spašavanje utopljenika iz europske prve klase, MMF se nalazi u nemogućoj situaciji. Ako mu na čelo ponovno dođe osoba europskog pedigrea, bit će s pravom optužen za pristranost i ignoriranje svjetskog ekonomskog poretka. Ako, pak, na vruće ispražnjenu stolicu sjedne autsajder iz Brazila, Kine ili Indije, čitava bi institiucija mogla postati disfunkcionalna u vremenu kada korak praznog hoda košta milijarde eura
Dugoočekivani govor američkog predsjednika Baracka Obame o stanju na Bliskom istoku i sjeveru Afrike dočekan je s podijeljenim emocijama, a njegove najvažnije poruke - podrška uspostavi palestinske države s granicama iz 1967. i najava financijske pomoći u vidu oprosta duga Egiptu i zajmova zemljama regije - začinila je izjava da SAD više cijeni dostojanstvo uličnog prodavača u Tunisu, nego sirovu snagu diktatora.
Desničarske populističke stranke su uglavnom anti-multinacionalne i anti-intelektualne: one gaje nacionalistička, nativistička i šovinistička uvjerenja, sadržana u – eksplicitnom ili uvijenom – zdravorazumskom apelovanju na pretpostavljeno zajedničko znanje o “narodu”.
Dolina sunca nema arhitekture, s toga i nisam pisala o arhitekturi. Dolina sunca još nema ni centra grada da bih pisala o vibrantnom životu, kafama, žurkama. Dolina sunca je horizont u dominaciji nad izgrađenom sredinom. Dolina sunca je prostor malih ljudi i malih priča, razgrađenih, skrivenih iza kulisa pročelja, visokih ograda, ograđenih naselja, distance na pločniku ili pri ophođenju i ljudi ljubaznog osmijeha.