Oba američka rata, afganistanski i irački, nisu samo nastavak politike drugim sredstvima, već i nastavak ekonomije drugim sredstvima - nastavak neoliberalne ekonomije drugim sredstvima. Koja je glavna karakteristika neoliberalne ekonomije? Outsourcing. Ukidanje radnih mjesta kod kuće i seljenje tih radnih mjesta u inozemstvo. Ratovima u Afganistanu i Iraku Amerikanci su neoliberalizam i logiku outsourcinga doveli i pervertirali do krajnje točke: tamo gdje je život jeftin, Amerikancima su osigurali dobro plaćena radna mjesta
Pročitajte 10-i dio putopisa našeg saradnika Siniše Vlaisavljevića koji je uz tehničku pomoć telefona, a uz svesrdnu pomoć svoje mašte i želje za putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog proputovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu
U septembru prošle godine, u štampu je procurila procena situacije u Avganistanu generala Stenlija Makristala. Trenutak nije bio slučajan. Predsednik Obama je pokušavao da reši kakav će rat voditi, koliko će on dugo trajati i koliko će vojnika u njega poslati. Makristal je imao čvrst stav: najsigurniji put do pobede bio je da se pošalje još 45.000 vojnika u Avganistan – što pre to bolje.
Sto dvadeset hiljada hektara šume u sedamnaest regiona Rusije gori. Do sada je poginulo 50 ljudi, uglavnom civila, nesrećnika koji su ostali u svojim kućama i prosto izgoreli.
Nesvodiva razlika između etike i religije govori nam da etičke vrednote ne treba izjednačavati s „božjim“ zakonima (zapovijedima i zabranama). Religija nije etika, kao što ni etika nije religija. Smisao etike nije religiozni smisao. Kao konglomerat „religija“ doista sadrži etiku, možda ju je čak u sebi i razvila, ali iz toga ne proishodi da je i dalje može prisvajati. Upravo nam danas, na pozadini trijumfalnog vraćanja religije, valja osloboditi – što je moguće samo pomoću demokracije, unutar nje – etiku ispod religije. Jer upravo ono što je nekoć važilo kao normalno ili neupitno, danas, pod svjetlom demokratskih okolnosti, prepoznajemo kao izvor religioznog fundamentalizma: bezobzirnih zahtjeva za usmjeravanjem i reguliranjem etike, a preko nje politike, i preko politike (etičke komisije što ih formira država u suštini nisu etičke, nego političke komisije) naposljetku znanosti.
Džulijan Asanž, osnivač Vikiliksa stalno objavljuje tajne dokumente i dovodi time sebe u opasnu situaciju. Ko je ovaj Australijanac kojeg Pentagon smatra opasnim i za kojeg drugi kažu da je u opasnosti?
Nakon što je donji dom francuskog parlamenta izglasao zabranu nošenja ženske muslimanske odjeće koja pokriva lice, neki su komentatori zaključili da je Europu zahvatila svojevrsna zaraza oko tog “simbolički najviše opterećenoga odjevnog predmeta na svijetu”, kako ga je nazvala politologinja Sara Silvestri. Ova znanstvenica s britanskog sveučilišta Cambridge, autorica jednog od rijetkih istraživanja u kojima se za mišljenje o toj temi pitalo same žene, tvrdi da su uzroci te “zaraze” brojni i različiti, od ne do kraja osviještene nelagode od islama i straha od terorizma, preko globalizacije, migracija i financijske krize, pa do promjene nacionalnih identiteta i odnosa sekularizma i vjere u društvu.
U svojoj kratkoj ali već bogatoj istoriji, zahvaljujući tome što je ekonomski potpuno nezavisan – jer živi isključivo od pretplate, ali i politički – jer nije talac nijednog interesnog kruga niti utočište bilo koje pojedinačne partije, Mediapart je uspeo da oko svojih inicijativa i otkrića okupi najrazlilitije ličnosti: degoliste kao i socijaliste, ekologe kao i komuniste, centriste i leve radikale. I to pre svega zahvaljujući svojim istraživačkim projektima, koji su i glavni ključ njegovog uspeha