Iz perspektive odnosa s javnošću, Kina za problem Liu Žiaoboa ima bar jedno rešenje: smestite njega i ženu na direktni avion za Njuark u 3.45 popodne. Zbog promene vremenske zone, stići će na večeru do 7 uveče. Dok se posluži dezert, već će biti zaposlen kao gostujući profesor na Prinstonu. Zatim Kina može da se vrati svojim uobičajenim poslovima.
Pročitajte 12-i dio putopisa našeg saradnika Siniše Vlaisavljevića koji je uz tehničku pomoć telefona, a uz svesrdnu pomoć svoje mašte i želje za putovanjima, zabilježio ovaj jedinstven i intiman doživljaj svog proputovanja kroz Ekvador, Boliviju, Čile i Argentinu
Da je Helmut Kohl 1989. godine bio manje odlučan, da nije predložio '10 točaka' koje su zamišljale ujedinjenje dviju njemačkih država odmah, brzo i odlučno, vjerojatno bi ostao zapamćen kao malo važan kancelar bogate Zapadne Njemačke
Razočaranje sljepilom vladajuće socijaldemokracije, krutost birokracije EU-a i zabrinutost zbog imigranata tri su ključna razloga jačanja krajnje desnih stranaka u Evropi. Optimisti se nadaju da će prelazak s ulice u parlament povaditi desnici zmajeve zube rasizma i ksenofobije, no nije sve baš tako jednostavno kada se u društvu s parlamentarne govornice komotno može širiti sjeme zla...
Kada su septembra 2005. godine konzervativne danske novine Jyllands-Posten objavile nekoliko satiričnih karikatura proroka Muhameda, začuo se samo tihi protest male muslimanske zajednice u Danskoj, dok je reakcija ostatka muslimanskog sveta bila jedva primetna. Međutim, šest meseci kasnije, izbili su neredi čiji su učesnici palili danske ambasade. Više od sto ljudi je poginulo. Bilo je i pretnji ubistvima, a ima ih i dan danas.
Dok sam pre neki dan rasčišćavao svoj podrum, naišao sam na Njujork Tajms od petka 13. aprila 1990. Naslovi govore o tome kako se istočni Nemci izvinjavaju za nacističke zločine, o opravdanjima koje Amerikanci traže za svoj neizlazak na izbore, o tome kako je predsedniku Bušu dijagnostikovana početna faza glaukoma i o Pulicerovim nagradama koje su objavljene dan ranije. U samim novinama može se naći članak o nezadovoljstvu sovjetskih vojnih krugova predsednikom Gorbačovim zbog toga što je komunistička partija odustala od monopola na vlast, o preseljenju dvadeset ortodoksnih jevrejskih porodica iz Jerusalima u stanove u hrišćanskoj četvrti u Starom gradu, što je izazvalo proteste stotina hrišćanskih sveštenika, pa su ih vojnici koji su obezbeđivali doseljenike rasterivali suzavcem, o tome kako je Britanija zaplenila ogromnu livenu čeličnu cev koju je britanski proizvođač namenio izvozu u Irak, jer su carinici zaključili da bi se ona mogla iskoristiti za raketni bacač sa dometom od više stotina kilometara – iako je izvršni direktor kompanije izjavio da bi se cev raspala u paramparčad ako bi neko pokušao da je iskoristi kao oružje. Sve ovo zvuči tako poznato.
Može se desiti da prva decenija XXI veka ostane zapamćena kao decenija visokih prostorija. U ovom periodu, sobe u novim kućama bile su prostrane, a plafoni visoki 6 metara, pa su ljudi morali da smišljaju nove umetničke forme kako bi popunili ogromne površine praznog prostora po zidovima.