Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je aklamacijom - bez glasanja, predlog rezolucije o Kosovu koju je podnela Srbija uz podršku Evropske unije.
Novi predlog Ministarstvo spoljnih poslova Srbije dostavilo je Generalnoj skupštini UN u sredu po podne. Novi predlog rezolucije je usaglašen sa članicama EU koje su sada zajedno sa Srbijom predlagači.
Novčanica od 500 milijardi (500.000.000.000) jugoslovenskih dinara sa likom Čika Jove Zmaja, bila je srpska noćna mora, mogao si da odeš u samoposlugu koja je ličila na „lokal u pripremi“ sa svežnjem „zmajeva“, a da te otud vrate, jerbo je kurs skočio u poslednjih pola minuta, poslovođa je mobilisan, kasirke štrajkuju iz razloga smanjenja ličnog dohotka sa hiljadu petsto milijardi na hiljadu dvesta, rafovi nisu na prodaju, dok svega ostalog - nema.
Tri dobro raširena prsta (palac, kažiprst i srednjak), na visoko uzdignutoj desnici ruci bili su važna i obavezna gestualna simbolika – hrvatskih nam ustaša u vrijeme tzv. NDH! Da, upravo tako, pod tim “trofaznim znamenjem”, u ono vrijeme, zbivale su se sve važne ustaške svečanosti, dapače, “prva hrvatska vlada” položila je svečanu prisegu (16. travnja 1941. u Banskim dvorima) tako što su se svi njeni novoimenovani članovi zakleli, uvis podižući – tri prsta! Postoji o tome i foto-dokumentacija, a i neki pravi Hrvat valjda ima u obitelji još kojeg preživjelog ustašu, koji bi mu mogao o tome posvjedočiti.
Ljubljana, Beograd -- Boris Tadić danas boravi u Sloveniji, gde sa slovenačkim premijerom Borutom Pahorom, između ostalog, treba da razgovara o predlogu rezolucije o Kosovu.
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić juče je izjavio kako "svi treba da razumeju da je pitanje Kosova za Srbiju veoma teško zato što je ono taj neki donji kamen na kojem je napravljena Srbija i ako se taj donji kamen izvuče naravno da se čitava priča ljulja". Gospodin Dačić poznat je po tome da ume veoma precizno da izabere reči. Ovog puta njegova izjava je na jezgroviti način sažela ne samo poziciju aktuelne vlade Srbije u vezi sa Kosovom već i master narativ celokupne savremene srpske politike. On počiva na tri premise.
Prošlo je ravno deset godina od ubojstva Milana Levara u Gospiću. U ponedjeljak popodne, 28. kolovoza 2000., u Levarovu dvorištu eksplodirala je podmetnuta bomba koja ga je na mjestu ubila. Kad je likvidiran imao je četrdeset i šest godina, suprugu Vesnu i jedanaestogodišnjeg sina Leona. Ovih potonjih dvoje rijetki su kojima ime Milana Levara nije izblijedilo u zakucima pamćenja. Sjećate li se Levara? Taj časnik Hrvatske vojske u drugoj polovici devedesetih godina javno je svjedočio o ratnim zvjerstvima Hrvatske vojske u Lici: o masovnom ubijanju nedužnih srpskih civila u Gospiću u jesen 1991., te o zločinima nad Srbima u akciji »Medački džep« u rujnu 1993. godine. Javno je kazivao i dokazivao da su glavni organizatori, naredbodavci i izvršioci u ličkoj manufakturi smrti bili Tihomir Orešković i Mirko Norac.