Region

Život je ponekad baš kurvin sin, razmišljao je građanin Ivo Sanader kad ga je jutros, dok je lijepo u toplome pijuckao čaj i gledao televiziju - taman u najzanimljivijem trenutku, kad je detektiv Monk ušao u trag ubojici košarkaške trenerice - žena Mirjana digla iz trosjeda i potjerala u Radnički Dol. I još mu cijelim putem žugala da se obukao kao da ide baciti smeće, a ne na predsjedničke izbore.

Imamo oligarhiju, a ne Republiku. I tome treba učiniti kraj.

Ulazak SDP-ovog kandidata Ive Josipovića i SDP-ovog disidenta Milana Bandića u drugi krug predsjedničkih izbora, pokazuje da Hrvatska još nije zrela demokracija i da su vrlo prisutni populistički porivi i stimulansi zbog kojih se, unatoč Josipovićevoj golemoj prednosti u prvom krugu, nitko ovog trenutka ne usudi prognozirati i konačan ishod izbora, ističu politički analitičari.

Feral je mrtav, i vala neka je. Nikome više Feral Tribune zapravo nije trebao, pa je ovako možda ipak najbolje.

Zavodljiva je teorija po kojoj je Feral izgubio svoj smisao smrću svog najboljeg neprijatelja, Franje Tuđmana, plativši cijenu tvrdoglavog odbijanja vlastite tranzicije i odbijajući se promijeniti u prostoru koji se nepovratno promijenio. Klasična je to hrvatska priča, u kojoj je „blagovremena tranzicija" obrazac ponašanja i preživljavanja.

„Kao hrvatski branitelj borio sam se protiv Srba, borit ću se i protiv Slovenaca“ - svečano u Večernjem listu priseže stanoviti poljoprivrednik iz Petrijanca kraj Varaždina. Kako će se hrabri petrijanečki bojovnik boriti protiv Slovenaca? „Nikada nisam kupovao njihove proizvode i nikada neću!“

To je bilo sve u današnjim vijestima. Prije vremenske prognoze, pogledajmo najnovije vijesti iz sporta.

Postoji mnogo teorija koje objašnjavaju ovaj fenomen. Prema jednoj od njih, masovni nestanci Srba zapravo su samo krajnja konzekvenca političke strategije s kraja osamdesetih, kada je intelektualna krema Srbije osmislila projekt „svi Srbi u jednoj državi“. Projekt je bio brižno i pažljivo pripremljen, sudjelovale su u njemu najumnije srpske glave, i do danas je potpuno nejasno kako je došlo do te sitne, glupave, ali kobne greške: u svih gotovo hiljadu i pol godina pamćene historije Srba samo tada, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, svi su balkanski Srbi zaista živjeli u jednoj državi

Nekakav demonski entuzijazam spopadne naše medijske urednike svaki put kada Izrael krene masakrirati muslimane. Ovo je tek početak, kočopere se naslovi, slijedi kopnena akcija, oduševljavaju se priučeni vojni stratezi, a krv poteče novinskim stranicama i televizijskim ekranima, baš kao da i nije ljudska, nego je svinjska. No, u tom oduševljenju, ipak, nema rasizma i šovinizma.