Pripadnik žandarmerije J.S, koji je teško povređen na poligonu za obuku Mitrovo polje, preminuo je noćas u 00.44 sati, u Zdravstvenom centru "Studenica".
PROLJEĆE na Balkanu najzahvalnije je godišnje doba. Kombinacija nesnosnih mirisa buđenja prirode i mazohizam ljudi koji ovdje obitavaju obaraju s nogu učinkovito kao niski tlak zraka menopauznu gospođu. Proljetne dane među političkom vrhuškom obilježavaju čitavu godinu s nestrpljenjem čekana flambiranja žrtava po raznoraznim povijesnim stratištima. Oni naravno to ne mogu učiniti ljudski, u tišini i bez pompe, jer nije predizborni, ni etično, a i onda bi izostao sav popratni cirkus. Neprocjenjive su njihove teatralno obrisane suze sa svilenim Hugo Boss rupčićem, nakon uvijek debilno napisanih govora. Nagomilana sjeta pred imenima ubijenih koja ih zatim nepogrešivo pogodi u fiktivne rane koje nose iz nikad viđenog Domovinskog rata. Pa se nježnom rukom afektirajući pijetet kao i mnogi prije njih, pridrže za nepostojeće gelere u svojim tijelima.
Svejedno da li se koristi (prividno) umivenom retorikom ili otvorenim pozivanjem na nasilje i odbacivanje svega “nesrpskog i nepravoslavnog”, nacionalizam u Srba ima samo jedan smisao: da raskrinka “izdajnike i strane plaćenike”, polazeći sa pozicije glasnogovornika “naroda”, koji je, neminovno, pravoslavne veroispovesti.
U Raškoj je pronađena nova grobnica sa telima Albanaca ubijenih krajem 90-ih godina, potvrdio je za RSE program zamenik tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić.
Zvijezde je lako pronaći, no ljude koji su u stanju vlastitim primjerom motivirati druge na pozitivne promjene, e, to ide malo teže. Pogotovo ako nam u sadašnjoj krizi baš takvi trebaju kao kruh.
Srpska vlast na nasilje reaguje tek kad se ono desi, kada posledice budu nepopravljive. Bilo je potrebno da se desi ubistvo Brisa Tatona i faktički zabrani održavanja Gej parade, da grad bude okupiran fašističkim grafitima, pa da Tužilaštvo reaguje predlogom o zabrani određenog broja huliganskih grupa i ekstremnih desničarskih pokreta. Država je tako pokazala da je ranjiva i neorganizovana da se blagovremeno suprotstavi organizovanim nasilnim grupama, da zazire od onih koji lance svoje mentalne neslobode koriste za prebijanje stigmatizovanih grupa, te da im, možda, poput poručnika VJ kome su plastične erotske lutke fetiš, pomalo i zavidi.
Mislila sam da je važno pokazati Srbiji da se demokratija pravi i manjinskim mišljenjem i da je pre svega pitanje moralnog integriteta i intelekta, a onda sam prosto ispala glupa u društvu. Što je OK. Shvatila sam da to u Srbiji ne postoji, da je sve pitanje nekog tala s nekim, da je ono što i najprogresivnije snage zovu realpolitikom ustvari obična korupcija i da sam budala što sam mislila da to ne mora tako. U međuvremenu je Beograd izabrao čoveka što tera Rome iz grada, po cenu da mu se zbog toga sruši nerenovirani most, što seče divno drveće da bi zasadio lepše i starije, što ne voli homoseksualce i nije ga sramota da to i kaže, i što Beograd ne vodi apsolutno nikuda. To je takođe demokratija, živeti s posledicama svog izbora, a vidim i da to nikom ništa ne smeta
Intervju sa Biljanom Srbljanović, dramskom spisateljicom