Sve je završeno brzo i učinkovito: akteri su zbrinuti (jedan u bolnici, drugi u zatvoru), a nama ostaje da si postavimo nekoliko pitanja. Odakle Zemunci u Zagrebu? Gdje su bili dosada? Koliko ih još ima? Kako su obojica preživjeli, kad uživaju glas profića koji završe započet posao? Kako je Miloš Simović stigao do Morovića i zašto nije stigao dalje?
NACIONAL tvrdi kako je Simovića prvo uhitila hrvatska policija kada se spojio na bežični internet negdje kod Kutine. Naši su ga tada, prema tvrdnjama lista, prebacili do srpske strane granice i obavijestili srpsku policiju gdje ga mogu pronaći. Simović je granicu prelazio gol do pasa kako bi dao do znanja policiji da je nenaoružan i da neće pružati otpor. Prema Nacionalovim izvorima ova priča je vjerodostojna jer se tako izbjegao komplicirani postupak izručenja Simovića Srbiji.
Kada je izlicitirao 70.000 od početnih 20.000 za frižider Darka Šarića od 450 litara marke „miele“, jedan od učesnika prekjučerašnje prve licitacije stvari oduzetih od kriminalaca u magacinu Direkcije za upravljanje oduzetom imovinom Ministarstva pravde, otvorio je vrata „aparata“ i glasno viknuo: „Auuu, evo unutra i kilo koke...“
Imovinske karte više od sedam stotina funkcionera biće objavljene danas na sajtu Agencije za borbu protiv korupcije. Na adresi www.korupcija.gov.rs, između ostalog naći će se imovinske karte predsjednika Srbije, funkcionera u Generalnom sekretarijatu predsjednika Srbije, Vlade Srbije, Narodne skupštine, gradonačelnika i predsjednika opština.
Beograd -- Kako B92 nezvanično saznaje, pripadnici MUP-a Srbije uhapsili su Miloša Simovića. Prema informacijama do kojih je B92 došao, Miloš Simović uhapšen je prilikom pokušaja ilegalnog prelaska srpsko-hrvatske granice kod Morovića.
Balkan je još na marginama Evrope, on je kao neka krajina Evrope. U knjizi Istorija Balkana dao sam precizni okvir njegovog položaja. Geopolitički on, ipak, ostaje samo Balkan, mesto gde se susreću dinastičke imperije, on je plima i oseka Otomanske carevine i Habsburške monarhije, nakon Drugog svetskog rata čitav prostor Balkana je bio komunistički, osim Grčke.
Ako ovih dana malo naćulite uši, čut ćete iz Bosne i Hercegovine jedno – klik. Nije osobito glasno, treba, velim, naćuliti uši, čak na trenutak i zaustaviti dah, ali onda se može čuti prilično dobro i jasno. Čuli bismo ga i jasnije – konačno, Bosna i Hercegovina nam je uvijek bila, još uvijek jeste i vazda će biti tako blizu – da se ne miješaju popratni zvukovi. Zvukovi su neuredni i neskladni, jako vuku na kakofoniju i kaos, što se za tu susjednu zemlju podrazumijeva sada već puna dva desetljeća.
Iako je u ovih 100 dana po mojem sudu počinio niz pogrešnih koraka, kako u sastavljanju svojeg savjetničkog tima tako još više u potezima koje je vukao, o čemu sam objavio nekoliko dnevnika, predsjednik Ivo Josipović šlag nam je ostavio na kraju tih 100 dana.
Srbi su, čujem iz relevantnoga izvora, nadmašili Amerikance u njihovoj omiljenoj disciplini – gledanju televizije. Kako je priopćila agencija AGB Nielsen, prosjek sjedenja pred televizorom u Srbiji je nevjerojatnih 330 minuta dnevno; travnja 2009. prosjek je bio 303 minute, pa vi vidite.