Razlog zbog kojeg 200 (ili više) intelektualaca zahteva raspisivanje referenduma o članstvu Srbije u Atlantskom savezu (NATO) jeste, kažu njihovi glasnogovornici, bojazan da bi do tog učlanjenja moglo doći na prevaru, krišom ili na neki drugi zaverenički način kojim bi se izigrala volja naroda. Tako da se zahtev obrazlaže pozivanjem na iskustvo tipa „koga je zmija ujela, taj se i guštera plaši“ ili „bolje preuranjeno, nego prekasno“ ili racionalno je „osigurati se što je više moguće i od najmanjeg rizika“.
Upad u stan državnog sekretara Marka Karadžića dok je on bio kod roditelja na božićnom ručku kao da nikoga nije iznenadio. Oni koji je trebalo da reaguju su verovatno i sami uživali u sličnom obroku, pa nisu hteli da kvare „Mir Božiji“ i „najradosniji hrišćanski rođendan“ oštrim reakcijama. Stiče se utisak da se premetačina u stanu državnog sekretara za ljudska i manjinska prava tiče isključivo njega samog i organizacija koje su povodom incidenta reagovale par sati kasnije.
Što to znači kada predsjednik Republike pomiluje osobu osuđenu za ratni zločin? I kada istovremeno zna da je ta osoba već jednom izbjegla kaznu za još stravičnije ubojstvo dvanaestogodišnjeg djeteta? Sada ta ista osoba dobiva pomilovanje jer želi na slobodi brinuti za vlastitu obitelj.
Kampanja za predsjedničke izbore pokazala je neuređenost hrvatske države i nezrelost društva. Dvadeset godina od demokratskog konstituiranja Hrvatske krajnji je čas da se i zakonska izborna infrastruktura kompletira u skladu s demokratskim standardima.
Život je pun paradoksa, a Kami kaže da nemali broj ljudi doživi i sveprožimajuće životno osećanje apsurda. Ja, hrvatski glasač, doduše nisam doživeo to kamijevsko opisano iskustvo, ali kao i mnogi doživeh političko osećanje apsurda.
Ivo Sanader, počasni predsjednik HDZ-a je sa 16 glasova za, je izbačen iz te partije. Tako je predsjedništvo stranke na svom maratonskom sastanku. Protiv Sanaderovog izbacivanja bili su Damir Polančec, Luka Bebić i Mario Zubović, a suzdržani Bianca Matković i Petar Selem
Ne treba biti mnogo patriotski (i muzički) obdaren, pa shvatiti da smo mi, Srblji - pesma među narodima. I to ne neka žalopojka isceđena kroz stisnute zube, uz čobanske diple, već plameni bič tonova i povisilica u slavu života i narodne snage.