Hrvatska opet priprema grubu intervenciju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Ovoga puta, na pomolu je Deklaracija o potpori hrvatskom narodu u toj zemlji, za koju H-alterovu sugovornici kažu da joj ne manjka nacionalističkog naboja, političke nepromišljenosti, kontradiktornosti, lažiljovisti i sumnjivih namjera.
Bilo je to dve hiljade i pete, na desetogodišnjicu genocida u Srebrenici, kada je grupa nevladinih organizacija predložila „Deklaraciju o Srebrenici“, nakon čega je usledila skupštinska rasprava o jednoj, dve ili tri deklaracije, sa tendencijom da se osude svi zločini.
“Hrvatska je jamac Daytonskoga sporazuma, i kad bi Milorad Dodik referendumom o odcjepljenju srušio Daytonski sporazum, Republika Srpska odmah bi morala nestati. Zato bih vojno prekinuo koridor!”, izjavio je predsjednik Republike Hrvatske i vrhovnik oružanih snaga Stjepan Mesić u neformalnom razgovoru sa skupinom novinara na Pantovčaku. Vjerojatno samo zbog žamora i zvonjave šampanjskih čaša u velikoj dvorani predsjedničkog dvora nije se valjda čulo i kad je Mesić, vidno raspoložen, dodao i to da bosanski Srbi referendumom mogu “iznijeti samo onoliko zemlje koliko su je na prašnjavim opancima i donijeli”.
Zagrebački Radio 101 je pred gašenjem zbog katastrofalne finansijske situacije * Šokantnim plakatima započeta kampanja za skretanje pažnje na situaciju u kojoj se nalaze
Formulu za unapređenje BiH moraju naći tri konstitutivna naroda jer sve što bi se izvana nametnulo bilo bi kratkog veka, ocenio je novi predsednik Hrvatske Ivo Josipović
U petak navečer, dva dana prije izbora i svega nekoliko sati prije početka izborne šutnje našao sam se s nekolicinom ljudi iz stožera na HTV-u, a kako bi pratili posljednje sučeljavanje koje je tamo vodio Branimir Bilić. Samo sučeljavanje smo pratili u tzv. Intim baru zajedno s djelatnicima stožera protukandidata s time da su oni zauzeli prvi red ispred televizora dok smo mi odozada promatrali sučeljavanje.
Svirao ja u jednom klubu koji neka ostane anoniman (nema ga više), moji sinovci iz Čente, blizanci okrenuti od malih nogu bluzu, pitaju bi li oni mogli tamo da sviraju jedan sat, promotivno što bi se reklo, imaju i pevačicu, iz Idvora, odlično, kažem, ama ih nisam video otkako su bili deca i ne znam kako sviraju te prepredeno upitam poslodavku bi li se obradovala besplatnom nastupu jednog banatskog bluz trija koji je trenutno baš slobodan, kako da ne, svima beše dosta moga zuluma i moga gitariste, uglavnom, dođu moji krvni srodnici u klub, počnu da sviraju gitare, devojka zapeva, publika zapljeska, a čiči se ote: „Ovo su moji sinovci!“
Još dok je šefica poslaničke grupe DS i njenih kompanjona Nada Kolundžija objašnjavala da je svojevremeni Tadićev boravak u Srebrenici prava mera za stav Srbije („Nisu nam potrebne posebne rezolucije“), njen partijski i državni šef se, uživajući u blagodetima Dodikovog gostoprimstva povodom Dana „državnosti“ i krsne slave RS, nesebično potrudio da mu poslanica „proguta knedlu“.