Prema podacima Fonda za humanitarno pravo, tokom oružanih sukoba u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH od 1991. do 1995. godine, stradalo je i nestalo 2028 građana Srbije, od čega se 385 vode kao nestali. Najviše stradalih su pripadnici JNA, njih 1039, među kojima je bilo 180 vojnika na redovnom odsluženju vojnog roka.
Hrvatsku političku javnost potresaju svađe – tko je Hagu dostavio transkripte famoznog “brijunskog sastanka” koncem srpnja 1995. godine, koji su poslužili kao jedan od dokaza da su generali Ante Gotovina i Mladen Markač sudjelovali u zajedničkom zločinačkom poduhvatu sa ciljem trajnog protjerivanja Srba iz tog dijela Hrvatske, kako tvrdi prvostupanjska haška presuda.
Srbija ima potencijal da postane regionalni lider u promovisanju dobrosusedstva i poverenja među državama, rekao je nedavno srpski premijer Mirko Cvetković na skupu u Americi koji je organizovala uticajna Heritidz fondacija.
Što se pak tzv. Brijunskog transkripta tiče, a to je dokument za koji se sada podmeće kako sam ga ja dostavio u Haag, te time zapečatio sudbinu generala Gotovine, želim, zbog prava javnosti da sazna i da zna, kazati da tzv. Brijunski transkript uopće nije dokaz, kao što tvrde neupućeni ili zlonamjerni, rekao je Stipe Mesić.
Dok se srpska javnost zabavlja velikim postom (sada već pričešćenog) Tome Nikolića, dotle je hrvatska i dalje u nacionalističkom delirijumu. Hrvatska vlada sprema pravne studije i diplomatske ofanzive; državna stvar će se pred Hagom još odbraniti. Mada haška presuda i dalje ostaje nepročitana, hrvatski biskupi su je pred Uskršnje blagdane već proglasili čedom Sotone, lepo isprativši svoje pravoslavne kolege u drugim prilikama.
Dobar povod je hrišćanski praznik koji predstoji. Dobro izgleda za kamere kada to radi na preporuku patrijarha, ili bar on misli da to dobro izgleda. Sada on, zapravo, pokušava da najpre sanira negativne posledice tog egzibicionizma po njegovo zdravlje, ocenjuje Dejan Vuk Stanković, politički analitičar.
Mogu razumjeti zašto su Hrvati ljuti, ali ja ne dijelim taj osjećaj. Tuđman je želio od osvajanja Krajine stvoriti nacionalni mit, po kojem Hrvati neće još jednom biti žrtve povijesti i gubitnici, nego važni akteri i povijesni pobjednici. Mnogi ljudi u Hrvatskoj su povjerovali u taj mit. Oluja nažalost ne nudi temelje za takav mit.
Prva mistifikacija je da su generali junaci bez straha i mane i da nikakav sud ne bi mogao presuditi našim generalima. Druga je mistifikacija da je ovom presudom osuđena Hrvatska kao država nastala na zločinu, treća da je osuđena Oluja i četvrta da je učinjeno nešto što onemogućuje da se Hrvatska pojavi kao ravnopravna članica Europske unije, rekao je Žarko Puhovski.