Europski sud za ljudska prava presudio je u korist petnaestero romske djece iz Međimurja i odredio hrvatskoj državi da svakome od njih plati po 4.000 eura odštete i sudske troškove jer ih je, odvajanjem u posebne romske razrede, diskriminirala i kršila njihova manjinska prava.
Danas se u devet sati na Županijskom sudu u Zagrebu nastavilo suđenje osumnjičenima za atentat na Ivu Pukanića, u slučaju koji je već zaradio, ali i u velikoj mjeri opravdao, epitet "suđenja stoljeća".
Mnogi smatraju da je ovaj akronim stranog porekla pa ga najčešće tako i izgovaraju – pi-ti-es-pi. Međutim, nije, nije. Na engleskom bi on u stvari glasio pi-ti-es-di (PTSD – Posttraumatic Stress Dissorder) dok je pomenuti PTSP {dakle: pi-ti-es-pi, ili preciznije: pe-te-es-pe [po Vuku (Draškoviću, naravno): пе-те-се-пе]} skraćenica našeg naziva tog sindroma: posttraumatski stresni poremećaj.
Svoj potpis na peticiju kojom županijska organizacija HSP-a želi inicirati raspisivanje referenduma za ukidanje stavka 3. članka 61. statuta Grada Vukovara, koji Srbima daje pravo upotrebe srpskog jezika i ćiriličnog pisma “u službenoj komunikaciji i javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara”, stavio je i SDP-ov gradonačelnik Željko Sabo.
Nesuvisle su kritike da je Vuk Jeremić (35) i suviše mlad za ministra spoljnih poslova. On ostavlja utisak ozbiljnog, odlučnog i dobro potkovanog čoveka, doraslog misiji u kojoj se nalazi, slagali se mi sa njom ili ne. Šta god da se valjalo iza srpske kosovske politike, koju on sprovodi na osnovu platforme Vlade Srbije, očigledno je da ima uspeha u tome
Moj deda po majci je ubijen u političkom atentatu 1924. godine. Atentator je uhvaćen i srpske vlasti su ga kaznile. Nalogodavci su se tim političkim ubistvom hvalili, a ubica je proglašen za heroja i mučenika. Moj je otac sa dlaku izbegao smrt u atentatu 1995. godine.