Odmah se vidjelo da više nema mrdanja. Čim je policija nedavno izdegeničila najmilitantniju frakciju Bad Blue Boysa u Zagrebu, upotrijebivši matematički isti višak sile koliki je dosad bio manjak, lako se moglo naslutiti da će se nešto promijeniti i u odnosu na ono društvo koje se 15.svibnja svake godine zgrne na Bleiburg.
Osobne stvari čelnika četničkog pokreta Draže Mihailovića zvanog Čiča izložene su u novom postavu Vojnog muzeja u Beogradu. Zasvrbjelo je to i Jadranku Kosor, koja je prošlog tjedna na Bleiburgu progovorila o ovom pitanju. Naš kolumnist smatra da problem nije u izlaganju njegovih stvari, već u tome što Srbi, ali i Hrvati, čini se, uporno zaboravljaju tko je dobio Drugi svjetski rat, a tko ga je izgubio
Riječka književnica i novinarka Vedrana Rudan još je jednom uspjela sablazniti čitateljsku javnost. U najnovijem romanu “Dabogda te majka rodila”, pišući u prvom licu jednine, progovorila je o vlastitom životu i obitelji, nudeći i svoje viđenje šire društvene zajednice u kojoj živi. Otac seksualni zlostavljač, majka alkoholičarka – sasvim dovoljni razlozi da se s golemom dozom nelagode upitate je li to doista životni dnevnik autorice ili tek vješto uobličena priča u kojoj se ona obračunava s nasilnim društvom u kojem živi.
Pripadnik žandarmerije J.S, koji je teško povređen na poligonu za obuku Mitrovo polje, preminuo je noćas u 00.44 sati, u Zdravstvenom centru "Studenica".
PROLJEĆE na Balkanu najzahvalnije je godišnje doba. Kombinacija nesnosnih mirisa buđenja prirode i mazohizam ljudi koji ovdje obitavaju obaraju s nogu učinkovito kao niski tlak zraka menopauznu gospođu. Proljetne dane među političkom vrhuškom obilježavaju čitavu godinu s nestrpljenjem čekana flambiranja žrtava po raznoraznim povijesnim stratištima. Oni naravno to ne mogu učiniti ljudski, u tišini i bez pompe, jer nije predizborni, ni etično, a i onda bi izostao sav popratni cirkus. Neprocjenjive su njihove teatralno obrisane suze sa svilenim Hugo Boss rupčićem, nakon uvijek debilno napisanih govora. Nagomilana sjeta pred imenima ubijenih koja ih zatim nepogrešivo pogodi u fiktivne rane koje nose iz nikad viđenog Domovinskog rata. Pa se nježnom rukom afektirajući pijetet kao i mnogi prije njih, pridrže za nepostojeće gelere u svojim tijelima.
Svejedno da li se koristi (prividno) umivenom retorikom ili otvorenim pozivanjem na nasilje i odbacivanje svega “nesrpskog i nepravoslavnog”, nacionalizam u Srba ima samo jedan smisao: da raskrinka “izdajnike i strane plaćenike”, polazeći sa pozicije glasnogovornika “naroda”, koji je, neminovno, pravoslavne veroispovesti.