Balkan je još na marginama Evrope, on je kao neka krajina Evrope. U knjizi Istorija Balkana dao sam precizni okvir njegovog položaja. Geopolitički on, ipak, ostaje samo Balkan, mesto gde se susreću dinastičke imperije, on je plima i oseka Otomanske carevine i Habsburške monarhije, nakon Drugog svetskog rata čitav prostor Balkana je bio komunistički, osim Grčke.
Ako ovih dana malo naćulite uši, čut ćete iz Bosne i Hercegovine jedno – klik. Nije osobito glasno, treba, velim, naćuliti uši, čak na trenutak i zaustaviti dah, ali onda se može čuti prilično dobro i jasno. Čuli bismo ga i jasnije – konačno, Bosna i Hercegovina nam je uvijek bila, još uvijek jeste i vazda će biti tako blizu – da se ne miješaju popratni zvukovi. Zvukovi su neuredni i neskladni, jako vuku na kakofoniju i kaos, što se za tu susjednu zemlju podrazumijeva sada već puna dva desetljeća.
Iako je u ovih 100 dana po mojem sudu počinio niz pogrešnih koraka, kako u sastavljanju svojeg savjetničkog tima tako još više u potezima koje je vukao, o čemu sam objavio nekoliko dnevnika, predsjednik Ivo Josipović šlag nam je ostavio na kraju tih 100 dana.
Srbi su, čujem iz relevantnoga izvora, nadmašili Amerikance u njihovoj omiljenoj disciplini – gledanju televizije. Kako je priopćila agencija AGB Nielsen, prosjek sjedenja pred televizorom u Srbiji je nevjerojatnih 330 minuta dnevno; travnja 2009. prosjek je bio 303 minute, pa vi vidite.
U Kosovskoj Mitrovici i Novom Brdu, u organizaciji srpskih vlasti, juče su održani izbori za odbornike skupština tih opština. Paralaleno sa održavanjem izbora na mostu, na reci Ibar koji deli južnu i severnu Kosovsku Mitrovicu, sukobili su se juče pre podne kosovski Albanci, veterani bivše OVK, i Srbi.
Srdačnim pljeskom i sporadičnim povicima "SDP! SDP!" članstvo zagrebačke organizacije te stranke pozdravilo je rukovanje i poljupce poraženog i uvjerljivog pobjednika: Ive Jelušića i Davora Bernardića. Nakon obraćanja novinarima nestalo je struje
Pred posetu Berlinu u ponedeljak, srpski ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić osetio je potrebu da još jednom poruči da bi Srbija, u slučaju da mora da bira između Evrope i kosova, izabrala Kosovo.
Drugi posjet predsjednika Ive Josipovića Bosni i Hercegovini neće u hrvatskoj javnosti imati onako dobar odjek kakav je imao njegov prvi pohod susjednoj državi. Razlog je jednostavan: politiku Franje Tuđmana prema BiH i rat s Bošnjacima Hrvatska nije odobravala, zato podržava Josipovićev poklon u Ahmićima.
Kada je onomad RRA odlučila da najmanje jednu, eventualno dve ili barem tri nacionalne frekvencije svečano uruči Željku Mitroviću umesto ordena za zasluge, bilo je jasno da će gledanost pojedinih srpskih televizija biti u permanentnom rangu vanrednih događaja, recimo nikad viđenog apšenja Ratka Mladića, đeneral-pukovnika u penziji. Koji je u međuvremenu umro. Te vest o njegovom apsu ne bi predstavljala ništa vanredno za srpski rijaliti-šou program u celini, sazdan za ljude od krvi i mesa.