Željko Ražnatović Arkan odavno nije prisutan među nama, ali njegovo delo i dalje živi - rekao bi, recimo, Borislav Pelević, poslanik Srpske napredne stranke, da mu kojim slučajem daju da vodi Vesti TV B92 u 19 sati. Kosturi iz njegovog trokrilnog ormana ispadaju s vremena na vreme, nadovezala bi se na taj patosiran uvod novinarka B92, u prilogu o dugometražnom filmu koji je ovih dana neki Arkanov lični biograf navodno ponudio Tužilaštvu za ratne zločine, pod uslovom da dobije Zlatnu Palmu, Oskara i status zaštićenog svedoka.
Molim vas lepo, koliko se javnih ličnosti kurva po „rijaliti programima” za pare i nimalo ih ne dotiče poguban uticaj tih emisija ne samo na mlado nego na celu naciju – gde je tu taj vajni patriotizam?
Sve su to stare priče. Međutim, zanimljivo je ovo: "četnička" šajkača se pojavila na mjestu ustaškog zločina; kapa partizanka promovirana je na mjestu četničkih zločina; ustaške kape nosile su se upravo na proslavi oslobođenja Hrvatske koja se u Ustavu poziva na antifašizam. Fali još samo šumar iz onog vica da ih sve potjera kućama.
Svako se društvo koje pretendira biti demokratskim jednom ipak mora početi suočavati s mangupima u našim redovima, pa makar to činilo nevoljko i s figom u džepu, smatra komentatorica tportala osvrćući se na smanjenje kazne Branimiru Glavašu
Dan kasnije, sedim na obali i zurim u more. Kolega mi, zavitlavajući me, javlja da tamo, u Srbiji, ispadam "iz pegle i iz rerne", eno me u TV dnevnicima i još kojekude; sutradan osvanjujem na vrhu naslovne strane "Politike", "Danasa" i drugih dnevnih novina. Predsednik države zanima se za moje rane, i svi živi koje znam i koje ne znam. Petnaest minuta slave? Hvala lepo, ako mi neko zavidi, neka ih slobodno preuzme. Heroizam? Nisam zainteresovan za taj žanr. O sebi nikada nisam razmišljao kao o nekakvom heroju ili bilo čemu sličnome. Ja sam samo čovek kojem glava ne služi tek za nošenje kape, a srce mu ne služi tek za merenje pulsa, that’s all. U nekim vremenima i u nekim društvima, to je izgleda veliki greh