Osnovni problem po(st)mod(er)nih ljevičara je u tome što njih proleteri, pravi proleteri, uopšte i ne interesuju. Ne poznaju ih, ne susreću ih, a ako se ponegdje eventualno i mimoiđu, ljevičari će prezrivo frknuti i podići nos jer proleteri, zaboga, smrde. Skoro karikaturalan primjer takvog stava ponudio je nedavni intervju sa Slavojom Žižekom objavljen u Globusu. Intervju inače potpisuje jedan od najpoznatijih ovdašnjih žižekijanaca, a u uvodu je pojašnjeno kako se razgovor vodio u fensi londonskom restoranu u kojem je sve bilo lovely-jubbly samo su, eto, konobari bili prespori i skoro pa osorni.
Nevjerojatno kako pitanja mogu čovjeka pogoditi u osjetljivo mjesto. Recimo, na posljednje bih donedavno odrično odgovarao, smatrajući da pitanje nema previše smisla, a danas je potvrdan odgovor prisutan u svakome mom zamišljanju osobne slobode. Ali važnije: doista, kako to da ne postoje apatridi desničari (osim Ciorana, koji je ionako u svemu izuzetak)? I kako je moguće da desničari, i nakon što budu prognani ili emigriraju, u svakome svinjcu umiju biti svoji na svome? Ili je to u određenju duhovnoga stanja u kojem čovjek postaje desničar: svaki smrad doživjeti kao svoj vlastiti?
Najveće ime 43. međunarodnog rukometnog TV turnira šampiona "Doboj 2011" svakako će biti Barselona Intersport, aktuelni šampion Evrope i Španije. Zanimljivo, na golu katalonskog diva stajaće bh. reprezentativac Danijel Šarić, inače rođeni Dobojlija.
Viktor Troicki nije uspeo da se plasira u drugo kolo teniskog turnira u Sinsinatiju jer je po prvi put u karijeri izgubio od Italijana Fabija Fonjinija koji je u njihovom trećem međusobnom susretu pobedio sa 6.4, 6:1.
Željezničar je s uvjerljivih 3:0 savladao na "Grbavici" Rudar, ali su se Prijedorčani, kao što je i očekivao Amar Osim, ponovo pokazali kao neugodan protivnik.
Damir Marjanović, šef Laboratorija za forenzičku genetiku i predsjednik Naučnoga vijeća Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, u intervjuu za RSE govori o stanju u oblasti naučno istraživačkog rada, odnosu države prema naučnicima i istraživačima, prijedlogu zakona o DNK bazi podataka i mogućoj zloupotrebi rezultata naučnih istraživanja
Ovo je prvi roman Olje Knežević. Čini se da je uzela prevelik zalogaj i da se zbog toga opekla. Važnost i ogromnost teme kao da su je uplašili i taj strah i pogubljenost se veoma dobro osećaju u tekstu. Ipak, štivo se lako čita, bez obzira na obimnost, i to mu je komparativna prednost u odnosu na izdanke slične fele. Nažalost, ona nije dovoljna.