Fotografija Newtona i komad drveta putuju u svemir Astronauti planiraju tokom sljedeće NASA-ine misije u svemir sa sobom ponijeti i komad drveta jabuke zahvaljujući kojoj je Isaac Newton uspostavio svoju teoriju gravitacije. Uzorak je upravo sa onog drveta s kojeg je pala jabuka zahvaljujući kojoj je Newton shvatio gravitacijsku silu.
Postoji jedna misao koju slovenački filozof i teoretičar Dušan Pirjevec-Ahac (1921-1977) u većini svojih napisa dotiče, vraćajući joj se uvijek iznova da bi je osvijetlio u njenim najizrazitijim pojavnim oblicima. Imamo utisak da ga je misao o nenadmašivosti smrti stalno progonila, ne dopuštajući mu da, bar ponekad, probije kružnicu njena zračenja. Vraćajući joj se, Pirjevec se u stvari vraćao sebi, svojoj vlastitoj duhovnoj supstanciji.
Baš kao što se u alkoholičarskoj uspješnici Željka Bebeka ''Pijem da zaboravim'' prepoznao veliki broj ljubitelja narodnjaka, sklonih birtijama i alkoholu, u ovoj bi se parafrazi mogao prepoznati znatan broj mladih ljudi, posebno djevojaka, koji pate od jednog od poremećaja hranjenja. U Velikoj Britaniji je broj oboljelih već odavno premašio milijun, a kako su ovi prostori poznati po revnom preuzimanju negativnih zapadnjačkih fenomena, prognoza je loša. Preciznije- grozna!
Grozničavo sam iščekivao datum premijere novog filma o ovom junaku, naročito zbog toga što mi je prvi deo o Iron Man-u bio jedan od najzanimljivijih filmova na Marvel teme.
Šezdesetosmaška revolucija je čitavo vrjeme postojanja bivše SFRJ ostala tabu tema. Nakon raspada ili dissolucije SFRJ za ovu temu nije bilo vremena. Imali smo "preča" i "važnija" posla; da umjesto u mirnu tranziciju krenemo u bratoubilački obračun-nacional-šovinističku kontrarevoluciju za uspostavljanje "etničkih granica"! Sadašnja omladina o tom slavnom periodu svjetske, studentske istorije malo ili nimalo zna. Osim usmene istorije, mitova i legendi, ni vremešni šezdesetosmaši ne znaju više.
Skoro da je teško naći govor nekog od političkih prvaka, bilo koje oni orijentacije ili usmerenja bili, u kojem se ne govori, naglašeno i samouvereno, kako to političari i čine, o Evropi i o našem „neminovnom vraćanju u Evropu“.
Više od tri decenije Josip Broz Tito uspeo je da održi jedinstvo Jugoslavije, koja je predstavljala mešavinu različitih naroda, jezika i religija, ali posle njegove smrti 1980, etničke tenzije koje su bile prikrivene dostigle su kulminaciju, što je predstavljalo uvod u ratove u balkanskim državama, smatra britanski analitičar i nekadašnji dopisnik sa Balkana Martin Bel.
Najbrži put da se prepozna osoba je da izdvojite jednu ili dvije posebnosti. Moje su bile što sam bio profesor povijesti koji voli jazz i što sam ostao u Komunističkoj partiji dulje od većine, napisao je Eric J. Hobsbawm. Duhovita primjedba, premda ne baš točna. Razlog zbog kojeg su ga potezali za rukav bila je činjenica da Hobsbawm, valjda zadnjih pedeset godina, slovi za jednog od najvažnijih i najpoznatijih povjesničara našeg doba. Danas se tim oznakama pridodaje i ona jednog od rijetkih preostalih lijevih autoriteta. U 92. godini života Hobsbawm ne posustaje, piše o globalizmu, demokraciji, terorizmu i inome ostajući vjeran tituli “povjesničara svog doba”. Na žalost, u proteklih petnaestak godina njegove knjige na ovom tržištu nisu bile u modi. Knjige ste mu mogli čitati isključivo u izvorniku ili srpskom prijevodu, a tekstove povremeno u časopisima. Kroz neka dva mjeseca na hrvatskom tržištu izlaze njegova autobiografija “Zanimljiva vremena” (Disput) i “Doba ekstrema” (Zagrebačka naklada), prvi naslovi sedamnaest godina nakon što je Novi liber objavio “Nacije i nacionalizam”. - Ne težim slaganju, odobravanju ili simpatiji, nego povijesnom razumijevanju - navodi autor u predgovoru ‘Zanimljivih vremena’. Istina, Hobsbawmove knjige nisu se nikad čitale da dugo živite i dobro vam bude na zemlji - nego da shvatite gdje živite. U intervjuu povjesničar odgovara na neka pitanja koja potresaju današnji svijet.