Dejan Boljević imao je trideset godina, lijepu ženu, brbljivog i radoznalog sinčića, uređen stan u potkrovlju, dobro plaćen i cijenjen posao, vesele prijatelje, a onda je u to, kao u sliku na vodi, pljusnuo rat, i sve se zamutilo i iskrivilo. Trudnu ženu poslao je sa sinom rođacima u Crnu Goru. U potkrovlje je pala granata, prijatelji su otišli iz grada, posao i kompjuteri ostali u naselju koje su zauzeli Srbi.
Ukoliko je moguć antifenomenološki pristup gramatologiji koja logocentrički kontekst hipertekstualizira, savremena EROTSKA NARODNA POEZIJA nameće se kao habitus unutar hermeneutičke kritike de(kon)struktivnog diskursa.
Pisci (a Veličkovića drže za takvog) na to pristaju: putovanja plaćaju putopisima. Putuješ, recimo, sedam dana po Makedoniji, i onda o tome napišeš sedam stranica. Ništa lakše. Pustiš da prođe neko vrijeme, da zaboraviš drečavo i nebitno, zažmiriš, pred tobom su vinogradi, manastiri, freske, jezera, sunce, plavetnilo, čuješ cvrčke, i čuješ talase, i udaranje kamena o kamen, dva kamena u rukama starog čovjeka, dva kamena sa Golog otoka, u rukama koje su prije pola vijeka na tom mjestu pravile stazu od komande do «Žice».
Retro-segmenti koji su kroz film vrlo efikasno i umjesno provedeni, odnosno podvrgnuti specifičnoj analizi, predstavljaju naročitu vrijednost i otvaraju nove mogućnosti prevashodno u kontekstu pobijanja neistina koje su posljednih godina razvijale pod patronatom rastućih nacionalizama na prostoru Balkana. Priča o elementima zajedničke prošlosti ipak je jedna od osnovnih smjernica za implementiranje odlučujućeg utiska na planu zbližavanja ljudi koji su se donedavno međusobno besmisleno uništavali.
Projekcije braće Limijer iz 1895. godine svojim prvim kadrovima (radnika koji izlaze iz fabrike i lokomotive koji ulazi u stanicu) simbolično su predskazale tužnu sudbinu novorođene umjetnosti - njeno postepeno ali temeljito svođenje na industriju.
Vincent van Gogh putovao je cijelog svog života, tragajući za "vječnom svjetlošću koja se izdiže iz tame". Kroz svu patnju, ali i ljepotu koje je iskusio tokom svojih stalnih putovanja, stvorio je majstorska djela, puna strasti, uključujući i auto-portret, koji je naslikao kada je imao 34 godine.Van Gogh je slikanje poistovjećivao sa izvođenjem muzike." A to da li sam ja zaista pjevao uspavanku u bojama ili ne, prepuštam kritičarima da prosude.", napisao je on.