Anna Wintour, moćna glavna i odgovorna urednica američkog "Voguea", prošlog je vikenda pokazala da film "Vrag nosi Pradu" nije baš tako daleko od stvarnosti. Samo zbog nje je doslovce prepolovljen Tjedan mode u Milanu
Pravi muškarac pije crnu kavu bez mlijeka, bez šlaga, bez čokoladice, bez šećera. Ako je već šećeri, šećeri je momački, ide do kraja i pije tako slatku kavu da žličica u njoj ostaje okomito zabodena. Prezire Nescafé ništa manje od bezalkoholne pive. Po pitanju Cedevite još ni sam nije načisto, pa se ne izjašnjava. Jede puno kruha. Fornette izbjegava, kao i ljude koji ih konzumiraju. Kad mu blagajnica u supermarketu uz kupljenu robu pruži i markicu s bodovima za nagradnu igru, s mržnjom je pogeda preko brkova i odlučnije nego Tito Staljinu hladno joj kaže “Ne!”.
Noam Čomski je američki lingvista, filosof, pisac, profesor lingvistike na Masačusetskom institutu za tehnologiju i disident. Čomski je danas najuticajniji kritički mislisac u svijetu, čije polje djelovanja i interesovanje obuhvata lingvistiku, informacione tehnologije, ideologiju, savremeno društvo, politički sistem, obrazovanje i niz drugih sa ovim fenomenima povezanih tema. Zaslužan je za razvoj teorije o generativnoj gramatici, koja se smatra najvećim doprinosom lingvistici napravljenim u 20. vijeku.
U korijenima fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, ili još bolje, međunarodnom zavjerom. Ali zavjera mora takođe doći iznutra. Fašističke vlade osuđene su na to da gube ratove jer su nesposobne da ispravno procijene neprijatelja. U fašizmu ne postoji borba za život, naprotiv, život se živi samo zbog borbe. Zbog toga, pacifizam je kolaboracija sa neprijateljem. Građani se pozivaju samo kada treba odigrati ulogu naroda.
Tema apokalipse je večna tema, interesantna, intrigira svako ljudsko biće, jer svi putujemo kroz vreme i prostor, kaže Janja Todorović, književnica i prevodilac knjige „Tumačenja proroštva apokalipse“.
Je li se INA povukla iz sponzorstva za »Lizistratu« iz nepokolebljivog uvjerenja da ovome društvu ne treba još jedna reklama koji mami ljude jeftinim seksualnim aluzijama? Ako je tako, svaka čast našim naftaplinašima! U izostanku njihova jasnog očitovanja, ipak ovaj potez nekako bazdi na – suro licemjerje.
Boravio je Džoni, tokom svoje karijere, što živ, što upokojen, i na nedostupnijim muzičkim visinama od one koju je dostigao poslednjim albumom. No, ne trebamo izgubiti iz vida da je ono što je za Keša tek malo veći brežuljak, za većinu drugih muzičara noesvojivi vrh prekriven večitim snegom. Zato će American VI- Ain't no grave lako pronaći mesto među najznačajnijim muzičkim događajima ova godine, a izvesno je da mu ne gine i lep komadić savremene muzičke istorije