Predstava se na jedan duhovit način bavi problemom muško – ženskih odnosa. Muškarac - vječita tema ženskih razgovora, od ranog djetinjstva do poznih godina. Kako žene sazrijevaju, tako se mijenja i njihov odnos prema muškarcima. Koristeći tekstove Duška Radovića, dvije glumice pričaju priče desetaka žena kroz situacije bliske našoj svakodnevici.
Ovogodišnji pozorišni festival MESS, a može se uostalom, unapred reći, i celu teatarsku sezonu u Bosni i Hercegovini, obeležila je predstava Pismo iz 1920. godine Olivera Frljića. Svojom prvom režijom u zavičaju, a nakon što je u širem regionalnom kontekstu već stekao slavu i reputaciju, Frljić se potvrdio kao trenutno najzanimljiviji post-yu pozorišni režiser. Uzevši čuvenu Andrićevu priču kao predložak, ali u zaista najlabavijem mogućem smislu, Frljić je zapravo ispisao svoje pismo iz 2010. godine.
Prevara sa Nobelom za Ćosića zapravo je šibicarska, nikako hakerska, što joj ne umanjuje vrednost. Takođe, napravio ju je neko ko se manje razume u kompjutere, a više u to kako funkcioniše psihologija novinara koji većinu vremena provode na internetu, pre svega na socijalnim mrežama.
Ovo je govor koji je dobitnica Nobelove nagrade, Herta Miler, održala avgusta ove godine na promociji nove knjige Liao Juvua u Berlinu. Knjiga je objavljena na nemačkom pod naslovom Für Ein Lied und Hundert Lieder, a englesko izdanje će nositi naziv Svedočenja.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine je odigrala neriješeno 1:1 protiv Francuske u posljednjem kolu kvalifikacija za EURO 2012 te se nije uspjela plasirati direktno na Evropsko prvenstvo.
Najbolja scena odigrava se u kavani u kojoj se Gil zbližio s nadrealistima kao što su Salvador Dali, Man Ray i Luis Bunuel. Njima jedino ne mora objašnjavati kako je to neobično što je stigao iz 21. stoljeća. “Čovjek iz drugog vremena, prava stvar. Pa još pritom zaljubljen u dvije žene, koje dijeli čitavo stoljeće”, usklikne Man Ray. Imate dojam da se njima svako malo događaju takvi susreti.
Dakle, švedski pesnik Tomas Transtremer dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Osim nekoliko dužih pesama dostupnih na internetu, nisam čitao Transtremera, pa ipak mislim da je to zdrava odluka u svakom smislu. Pre svega za žiri. Da objasnim.