Andrić, kao i svi veliki pisci, je pisac svih ili nikoga. Jednako je on velik. Kada je dobio Nobelovu nagradu, bio je čitan i u Turskoj, na prostoru tadašnje Jugoslavije, u Skandinaviji i dalekom Japanu.
“Filmsku” knjigu Jurice Pavičića čekali smo gotovo dvadeset godina. Iako je u međuvremenu objavljeno mnogo dobrih radova na temu filma, a i sam Pavičić je napisao mnogo knjiga, čekanje se isplatilo: 6. prosinca na pulskom će Sajmu knjiga biti promovirano komparativno-historiografsko djelo “Postjugoslavenski film: stil i ideologija”, u kojem Pavičić piše o tendencijama u regionalnim kinematografijama nakon 1991. godine.
Poslednja kolumna Vladimira Arsenijevića koju je „Press“ odbio da objavi, nakon čega je Arsenijeviću otkazana saradnja u ovom listu. Zvanično objašnjenje za otkaz glasi: „finansijska kriza u kojoj se list nalazi“
U okviru Kratkofil Punch-a radilo se na šest priča koje će biti realizovane u okviru zajedničkog omnibus dokumentarca koji će imati premijeru na Šestom Međunarodnom filmskom festivalu Kratkofil Plus. Nakon premijere slijedi festivalsko i televizijsko prikazivanje omnibusa.
Dakle, u sustavu totalne kontrole čeka nas elektronički novac, svjetska središnja banka i svjetska vojska (koja se neće imati protiv koga boriti nego protiv građana!) te potpuno ovladavanje mislima i uvjerenjima ljudi, tako da će ljudi misliti da su njihove misli ono što oni žele, a to im je zapravo usađeno kroz obrazovanje, propagandu i slično.
Izložba „Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945″, koja dokumentaristički prikazuje stradanje i patnju homoseksualaca prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata, biće održana od 2. do 23. decembra u Muzeju Beograda.
Mi međutim nemamo kontekst. Ono što imamo su fasade – fasadu države, fasadu kulture, fasadu izdavaštva, a pre svega, fasadu tržišta. U državi u kojoj nestaju pristojne, nezavisne knjižare, i u kojoj su pristojni izdavači praktično istisnuti od strane državnih i kvazikomercijalnih (iza kojih, naravno, ponovo stoji država) izdavača, takmičenje ko je najbolji izdavač gubi smisao.
Fabrikine knjige govore o stvarima koje su od izuzetnog značaja za srpsko, hrvatsko, bosansko društvo u raspadanju. O tim stvarima za Fabriku pišu najkompetentniji autori u tim sredinama. Ko god bi hteo da ospori nagradu koju je Fabrika dobila, morao bi da ospori obe ove teze, a to naprosto nije moguće. Ali, jedan takav razgovor imao bi smisla u jednom smislenom kontekstu. Mi međutim nemamo kontekst.
Da još 20 godina igramo ove baraže u fudbalu, uvijek bismo se ponašali isto. Što u prevodu na popularni bosanski jezik znači – uvijek bismo i ustrajno pravili iste greške. Šablon je dobro znan i svaki put se ponavlja neumoljivom tačnošću. Dobijemo novog selektora, on uspostavi tim i atmosferu, postigne dobre i važne rezultate, zatim slijedi ključna utakmica, javnost pobudali, a mediji atmosferu dignu, što se ono kaže, do usijanja...