Baš kao što se u alkoholičarskoj uspješnici Željka Bebeka ''Pijem da zaboravim'' prepoznao veliki broj ljubitelja narodnjaka, sklonih birtijama i alkoholu, u ovoj bi se parafrazi mogao prepoznati znatan broj mladih ljudi, posebno djevojaka, koji pate od jednog od poremećaja hranjenja. U Velikoj Britaniji je broj oboljelih već odavno premašio milijun, a kako su ovi prostori poznati po revnom preuzimanju negativnih zapadnjačkih fenomena, prognoza je loša. Preciznije- grozna!
Grozničavo sam iščekivao datum premijere novog filma o ovom junaku, naročito zbog toga što mi je prvi deo o Iron Man-u bio jedan od najzanimljivijih filmova na Marvel teme.
Šezdesetosmaška revolucija je čitavo vrjeme postojanja bivše SFRJ ostala tabu tema. Nakon raspada ili dissolucije SFRJ za ovu temu nije bilo vremena. Imali smo "preča" i "važnija" posla; da umjesto u mirnu tranziciju krenemo u bratoubilački obračun-nacional-šovinističku kontrarevoluciju za uspostavljanje "etničkih granica"! Sadašnja omladina o tom slavnom periodu svjetske, studentske istorije malo ili nimalo zna. Osim usmene istorije, mitova i legendi, ni vremešni šezdesetosmaši ne znaju više.
Skoro da je teško naći govor nekog od političkih prvaka, bilo koje oni orijentacije ili usmerenja bili, u kojem se ne govori, naglašeno i samouvereno, kako to političari i čine, o Evropi i o našem „neminovnom vraćanju u Evropu“.
Više od tri decenije Josip Broz Tito uspeo je da održi jedinstvo Jugoslavije, koja je predstavljala mešavinu različitih naroda, jezika i religija, ali posle njegove smrti 1980, etničke tenzije koje su bile prikrivene dostigle su kulminaciju, što je predstavljalo uvod u ratove u balkanskim državama, smatra britanski analitičar i nekadašnji dopisnik sa Balkana Martin Bel.
Najbrži put da se prepozna osoba je da izdvojite jednu ili dvije posebnosti. Moje su bile što sam bio profesor povijesti koji voli jazz i što sam ostao u Komunističkoj partiji dulje od većine, napisao je Eric J. Hobsbawm. Duhovita primjedba, premda ne baš točna. Razlog zbog kojeg su ga potezali za rukav bila je činjenica da Hobsbawm, valjda zadnjih pedeset godina, slovi za jednog od najvažnijih i najpoznatijih povjesničara našeg doba. Danas se tim oznakama pridodaje i ona jednog od rijetkih preostalih lijevih autoriteta. U 92. godini života Hobsbawm ne posustaje, piše o globalizmu, demokraciji, terorizmu i inome ostajući vjeran tituli “povjesničara svog doba”. Na žalost, u proteklih petnaestak godina njegove knjige na ovom tržištu nisu bile u modi. Knjige ste mu mogli čitati isključivo u izvorniku ili srpskom prijevodu, a tekstove povremeno u časopisima. Kroz neka dva mjeseca na hrvatskom tržištu izlaze njegova autobiografija “Zanimljiva vremena” (Disput) i “Doba ekstrema” (Zagrebačka naklada), prvi naslovi sedamnaest godina nakon što je Novi liber objavio “Nacije i nacionalizam”. - Ne težim slaganju, odobravanju ili simpatiji, nego povijesnom razumijevanju - navodi autor u predgovoru ‘Zanimljivih vremena’. Istina, Hobsbawmove knjige nisu se nikad čitale da dugo živite i dobro vam bude na zemlji - nego da shvatite gdje živite. U intervjuu povjesničar odgovara na neka pitanja koja potresaju današnji svijet.
Pričao mi je ćaća ima nekolika mjeseca, znam da je bilo nakon središnjeg Dnevnika, ne sjećam se datuma, samo znam da se do vremenske prognoze govorilo o štrajkovima, nezaposlenosti i prirodnim katastrofama, pa može biti onda svaki dan unazad godinu, dvije, pet...