Nađemo se na "Fejsu“, čuvena rečenica među mladima gotovo da je zamenila doskorašnje „ćao“ ili „vidimo se večeras“, jer je prema svim istraživanjima „fejsbukovanje“ postalo najpopularniji način međusobne komunikacije.
Tobože je prešno braniti čovjeka protiv tehnologije našega stoljeća. Čovjek bi trebao izgubiti vlastiti identitet kako bi kao zupčanik stupio u beskrajnu mašineriju gdje se vrte stvari i ljudi. Odsada bi egzistirati značilo isto što i iskorištavati prirodu; no u vrtlogu se toga poduzeća koje proždire sebe samog ne bi trebala očuvati niti jedna stalna točka. Samotni šetač koji se šeće po zemlji, uvjeren da pripada samo sebi, trebao bi doista biti samo klijent hotelske i turističke industrije, prepušten, bez svog znanja, izračunima, statistikama i planovima. Nitko ne bi egzistirao za sebe.
Suočen s birokratskom tupošću i kompanijskim klanovima, bosanski film mogao bi nestati u trenutku, na isti način na koji se i pojavio - osvojivši u nekoliko godina najvažnije svjetske filmske nagrade
Dozvolite da ponovim još jedno triput da je ovogodišnji EXIT odličan, odličan, odličan. Samo, samo i samo zahvaljujući lajnapu Fjužn/Explosive provincije! Dakle prvo svratište, pogibeljno polje Explosive utrobe iz čije dubine razdire army voice Bučana Vatija pokoravajući, razdražujući i dekonstruirajući prekipelu i krcatu masu koja je u više navrata poprimala formu masovne tuče. Punk’s not fucking dead, trulite izrabljivači u sopstvenim paklenim kapitalističkim strojevima, poručuju nam The Exploited. Sirovi haos otelotvoren u testosteronski okršaj između Srpskog sirotinjskog angsta i Delta kompanije. Na ovakav koncert ne pristupati, ukoliko niste naoružani bezumnim frustracijama, koje vam izazivaju Vaš šef, roditelji, šalteri pošta, banaka & inih satanističkih institucija
Od ostrva Vajt i Vudstoka, preko Redinga i Glastonberija, pa do Egzita i Sigeta, muzički festivali su savršen način da ulepšate sebi delić leta i uživate ama baš u svemu. Ipak, nije na odmet pripremiti se, ovaj put malo ozbiljnije i “roditeljskije” nego za običan koncert.
Dan bitke između armije turskog sultana Murata i vojske na čijem je čelu bio srpski knez Lazar, koja se odigrala na Kosovu 28. juna 1389. godine, dobio je u postkomunističkoj Srbiji mesto među najvažnijim datumima nacionalne istorije. Mada je on tek 9. jula 2001. godine vraćen među državne praznike – gde se prvi put našao 1913. godine (Popović, 159), i tu ostao kao srpski, a zatim jugoslovenski državni praznik sve do kraja Drugog svetskog rata – svečano obeležavanje Vidovdana već je sredinom 1980-ih godina ponovo zadobilo karakter velikog nacionalnog događaja. Došlo je do obnavljanja versko-političkih narativa i rituala koji idu uz ovaj praznik, odnosno do povratka „vidovdanskog kulta“ koji je, kako je primetio Popović, stvoren u prvoj polovini XX veka (isto, 160).
Studija Evropske asocijacije za regulisanje telekomunikacionog tržišta, pokazala je da zemlje koje ne rade na ubrzanoj digitalizaciji same sebi nanose najveću štetu. Uvođenje brzog interneta otvara i nova radna mesta…