Najveće nogometno natjecanje Južne Amerike udaljeno je svega nekoliko sati! Dvanaest reprezentacija podijeljeno je u tri skupine, od kojih će se četiri reprezentacije – tri prvoplasirane i najbolja drugoplasirana - plasirati u polufinale tog natjecanja. Favorit turnira je reprezentacija Argentine, koja, osim što igra pred domaćom publikom, ima i najjači igrački kadar, posebno kada je riječ o igračima navalne i vezne linije
Kada pogledamo skupine, Argentina i Brazil trebali bi osvojiti prvo mjesto u svojim grupama, dok se treća grupa, u kojoj su Čile, Urugvaj, Meksiko i Peru, čini izuzetno zanimljivom i izjednačenom. Ipak, favoritima se mogu smatrati Čile i Urugvaj, naročito ako se uzme u obzir to da je Meksiko nedavno igrao na prvenstvu Sjeverne Amerike. Osim te četiri reprezentacije, u polufinalu bi se mogla naći i Kolumbija, koja bi trebala svladati Boliviju i Venezuelu te na taj način upasti u polufinale kao najbolji gubitnik.
Udarna snaga: vrhunski igrač na svakom dijelu terena Svaka dobra nogometna ekipa mora imati jednog vrhunskog igrača na svakom dijelu terena, a Kolumbija to ima - na golu je David Ospina, jedan od najboljih golmana francuske lige; obrambenu liniju će držati Cristian Zapata, momak koji je to ove sezone fantastično radio za Udinese; u vezi je Freddy Guarin, odlični centralni veznjak Porta, momčadi koja je bila hit sezone, a u napadu Falcao, igrač koji je postigao nevjerojatnih 17 golova u ovogodišnjoj Euroligi.
Najvažniji nedostatak: pobjednički mentalitet Nakon što su propustili posljednja tri Svjetska prvenstva, promijenili trenera čak deset puta u posljednjih deset godina te lutali u pogledu taktike, formacije i izbora igrača, ekipa je to koja još ne spada u red ozbiljnih momčadi. Igračka kvaliteta nije upitna - upitni su odnosi u nacionalnom savezu, logistička podrška te pritisak koji su na igrače prečesto vršile strukture kojima nije mjesto u nogometu. Ako uspiju prevladati demone iz neposredne prošlosti, mogli bi svojim igrama iznenaditi nogometni svijet.
Čile
Vjerojatna postava (3-4-3): Bravo – Contreras, Ponce, Jara – Isla, Medel, Vidal, Fernandez – Beausejour, Sanchez, Suazo
Udarna snaga: izuzetno pokretljiva, mlada i tehnički nadarena ekipa Od svih reprezentacija tog natjecanja, upravo bi Čile mogao biti momčad koja će pružiti najspektakularniju igru. Dvojac Isla - Sanchez izluđivao je braniče talijanskog prvenstva surađujući po desnoj strani, Medel je bio pravo otkriće španjolske lige, dok je Vidal bio ponajbolji igrač njemačkog viceprvaka Bayera. Ako proigra i Mati Fernandez, manje poznat u internacionalnim krugovima, ali s besprijekornim tehničkim znanjem, bit će napadački nezaustavljivi.
Najvažniji nedostatak: tri stopera zadnje linije Zadnja linija, s druge strane, ne ulijeva nimalo povjerenja. Počevši s pomalo staromodnom formacijom 3-4-3, koja se igra zapravo bez ofsajd-zamke, a u kojoj stoperi nisu najviše kvalitete, ova bi ekipa mogla imati velikih defanzivnih problema. Velik će time teret pasti upravo na dvojac Medel - Vidal, od kojih će se očekivati da odrade ogroman obrambeni posao na sredini terena. Takav stil igre zahtijeva puno kretanja i angažmana svih igrača, ali je pozicijski teško održiv i često trkački prezahtjevan.
Urugvaj
Vjerojatna postava (4-3-3): Muslera – M. Pereira, A. Pereira, Lugano, Caceres – Gargano, Arevalo, Ramirez – Suarez, Cavani, Forlan
Udarna snaga: odlično izbalansirana ekipa s klasnim napadačima Ne zaboravimo – Urugvaj nije bez razloga bio najbolje plasirana ekipa Južne Amerike na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu! Malo je koja napadačka postava bolje od one koju čine Cavani - Suarez - Forlan, pa čak i kada potonji nije imao najbolju sezonu. Osim napada, i obrana izgleda odlično, predvođena iznimno pouzdanim kapetanom Fenerbačea Diegom Luganom. Kako je to u osnovi ista postava koje je nastupala na Svjetskom prvenstvu, uigranost i taktički zadaci ne bi smjeli biti prepreka uspjehu te reprezentacije.
Najvažniji nedostatak: klasni i stožerni vezni igrač Da bi postala ekipa iz same svjetske elite, nedostaje joj klasni igrač na možda ključnoj poziciji centralnog veznog igrača, tzv. playmaker. Gargano i Arevalo su i više nego solidni igrači, ali oni su tipični vodonoše, dva zadnja vezna koja prije svega služe za destrukciju suparničke igre. Zbog toga bi teret kreacije trebao pasti na Ramireza ili Lodeira, od kojih nijedan nije dokazan na najvišoj nogometnoj razini. Ipak, napadački je trojac toliko dobar da to može dobrim dijelom kompenzirati.
Brazil
Vjerojatna postava (4-3-3): Cesar – Alves, A. Santos, Lucio, T. Silva – Ramires, L. Leiva, Ganso – Neymar, Robinho, Pato Reuters
Udarna snaga: zadnja linija, koliko god nevjerojatno zvučalo Brazilske su momčadi poznate po svojem enormnom nogometnom potencijalu, koji se većinom odnosio na igrače sredine terena i napada. Kada se danas pogleda igrački kadar te ekipe, on je najgušći i najkvalitetniji u zadnjoj liniji. Od četiri igrača obrane, uz izuzetak Andrea Santosa, svi su svjetske klase, a isto vrijedi i za neke zamjenske igrače, poput Davida Luiza i Maicona. Kada se njima pridoda golman Julio Cesar, onda je riječ o najboljoj defanzivnoj postavi na svijetu.
Glavna mana: kreativnost vezne linije Gotovo isti problem muči i Urugvaj. Ipak, situacija u reprezentaciji Brazila je za nijansu bolja, jer će poziciju kreativnog veznog igrača zauzeti Ganso koji je ove sezone, zajedno s Neymarom, odveo Santos do naslova Copa Libertadores. Drugi je problem onaj centralnog napadača, kojeg će u ovoj postavi igrati Pato. Koliko god on bio kvalitetan, ovakvoj je ekipi potreban barem jedan visoki napadač da bi mogla prijetiti i skokom. Iako je pozvan Fred, on nije igrač potrebne klase.
Argentina
Vjerojatna postava (4-3-3): Romero – J. Zanetti, Rojo, Burdisso, G. Milito – Mascherano, Banega, Pastore – di Maria, Messi, Tevez
Udarna snaga: neviđena kvaliteta napadačke postave Argentina je jedina svjetska momčad koja ima luksuz ostaviti na klupi napadače kakvi su Aguero, Milito, Higuain i Lavezzi. To im omogućuje da mijenjaju napadačku postavu ovisno o formi i protivniku, čime dobivaju taktičku prednost koju nema nijedna druga ekipa na ovom natjecanju. Uz same napadače, vezna je linija odlično posložena; paket s radilicom Mascheranom, univerzalcem Banegom i novim mladim svjetskim čudom, Javierom Pastoreom, zvuči i više nego dobro.
Najvažniji nedostatak: (ne)kvaliteta obrane, naročito pozicija lijevog beka Stvari ne mogu stajati dobro kada je najbolji obrambeni igrač onaj sa 37 godina na leđima, pa taman to bio i Javier Zanetti. Dovoljno je samo se prisjetiti kako je loše izgledala argentinska obrana u četvrtfinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv Njemačke. Na poziciji lijevog beka nemaju nijednog kvalitetnijeg igrača, pa će to mjesto morati popuniti Rojo, koji je primarno stoper. Ali nije to jedini problem – centralnog braniča trebao bi igrati Gabriel Milito, koji je zbog ozljeda praktički propustio čitavu sezonu.
Eliminacija Rodžera Federera u četvrtfinalu Vimbldona bila je veliko iznenađenje za mnoge poznavaoce tenisa.
Švajcarac je protiv Conge vodio sa 2:0 u setovima, ali je Francuz dobio naredna tri seta i naneo Švajcarcu prvi takav poraz na Gren slem turnirima.
U trenutku kada je Conga na centralnom terenu pobedio Federera, na terenu broj jedan Rafael Nadal igrao je svoj četvrtfinalni duel protiv Marija Fiša.
U pauzi između gemova na velikom semaforu vrteli su se rezultati, a kada je izašao onaj između Conge i Federera publika, ali i Nadal, nisu ostali ravnodušni.
Tin Ujević još za života postao je legendom. Njegov pjesnički opus, kako ističu istoričari književnosti, osebujna je sinteza klasičnog i novog, evropskog modernizma i domaće književne tradicije, zasigurno najbogatiji i najslojevitiji u hrvatskoj književnosti.
U okviru festivala danas će biti otvorena izložba fotografija i fingerpainting radova, a gosti će moći pogledati i projekcije filmova. Gosti prve večeri festa su The Shelter, KUD Kezon i Scripta.
Socijalizam je, uz svu svoju nekada tešku pojavnost i tu nesreću da se uglavnom primio u siromašnim krajevima polugladnih ljudi koji su nekako željeli zamijeniti svoje živote, ipak imao podlogu koju je naslijedio od utopijskog sna da je kultura, to oplemenjivanje ljudskih života, važno. Ovome našem friškom kapitalizmu XIX stoljeća, koji svi mi „na ovim prostorima“ danas živimo, trebaće makar 150 godina da dođe do onoga odakle smo krenuli i tek će treća generacija svakoga od lopova među kojima živimo, postati dobrotvor, otvarati kina, knjižnice, muzeje...
"Najviše volim upravo ovakve večeri. Mala pozornica, nešto manje publike i puno smijeha", rekao je Peđa pred nastup u Banjaluci koji je najavljen za večeras u caffe klubu QUEEN sa početkom od 22 časa.
Čelnici italijanskog fudbalskog prvoligaša Juventusa uputili su danas zvanični zahtjev prema kojem bi klubu iz Torina trebalo da bude vraćena titula državnog šampiona iz 2006. godine.
"Stara dama" je najdrastičnije kažnjena u aferi "Kalčopoli" koja je duboko potresla italijanski fudbal prije pet godina. Juventusu su tada oduzete dvije šampionske titule (2005. i 2006), a osim toga najtrofejniji italijanski klub je izbačen u Seriju B.
Administrativnim putem šampionski pehar za sezonu 2005/06. dodijeljen je milanskom Interu. Rukovodstvo Juventusa tvrdi da ni "nero-azuri" nisu bili potpuno čisti u aferi sa namještanjem rezultata.
Uprava Juventusa smatra da bi, u slučaju da se trofej ne dodijeli torinskom klubu, najpoštenije bilo da italijanski šampionat za sezonu 2005/06. ostane bez prvaka, kao što je to bio slučaj i 2005. godine.
Argentinski 55-godišnji nogometni stručnjak Hector Cuper novi je trener španjolskog prvoligaša Racinga iz Santandera, s kojim je potpisao jednogodišnji ugovor.
Prijašnji trener Racinga Marcelino Garcia Toral posvađao se s čelnim čovjekom kluba Ashanom Ali Syedom, zbog toga što su se nogometaši žalili da im ovaj nije isplatio plaće, te je preuzeo kormilo Seville.
Cuper je najveće uspjehe u karijeri ostvario s Valencijom, koju je dva puta, 2000. i 2001. doveo do finala Lige prvaka. Nakon toga je vodio milanski Inter, Mallorcu (koju je vodio i prije Valencije), Betis, Parmu i reprezentaciju Gruzije, a posljednji angažman imao je u grčkom Arisu, od studenog 2009. do siječnja 2011. godine, kada je odstupio zbog loših rezultata.
Charles Darwin jedan je od najpoznatijih prirodoslovaca u istoriji, a svima je poznata njegova teorija evolucije koju je opisao u knjizi 'Porijeklo vrsta'. Ipak, postoje neke stvari o Darwinu koje vjerovatno niste znali.