Noam Čomski, poznatiji kao “otac moderne lingvistike”, autor je više od 100 knjiga o lingvistici, istoriji, filozofiji, politici, obrazovanju, modernoj kulturi. Više od 60 godina bio je profesor na Univerzitetu Masačusets (Institut za tehnologije – MIT), ali ono što ga je uvek izdvajalo od njegovih kolega jeste velikodušnost s kojom je delio sva svoja znanja, otkrića i stavove sa svakim ko bi ga pitao.
Težnja ka većoj različitosti se razume kao težnja ka većoj jednakosti. Jednakost i različitost nisu sinonimi. Društva i institucije mogu postati raznolikiji dok se nejednakosti u njima produbljuju.
Evropsku industriju ugrožavaju dve pretnje: visoke cene energenata i Bidenov Zakon o suzbijanju inflacije, koji je u osnovi ponuda evropskim zelenim industrijama da se presele u Ameriku.
Ja sam mog dida pitao: „Šta to čitaš, dida?“ Dida je rekao: „Šta čitan, šta čitan… Čitan Novi zavjet, šta bi drugo!“ Ja sam pitao: „A zašto ti na koricama od Novog zavjeta piše Maksim Gorki?“
Priča bi mogla biti univerzalna. Ali, nije. Kada se gleda iz Srbije, Đoković nije Novak, nego je samo – „Srbin“. Kao „Srbin“, on se nekome tamo osvetio, pokazao im, bio je jači od svih… a oni su mu podmetali, vređali ga i zapravo nikada ga neće voleti samo zato što je… pa šta drugo nego – „Srbin“.
Neka svatko postane zaluđen profesionalnim sportovima, seks skandalima ili poznatim osobama i njihovim problemima, ili nečim sličnim. Bilo čime, samo da nije ozbiljno.
Što je viša frekvenca toleriranih kršenja pravila, odnosno što je veći postotak nesankcioniranih nedozvoljenih praksi, to je za očekivati veći stepen drskosti, bahatosti, i osionosti u kršenju pravila, odnosno u sprovođenju nedozvoljenih praksi.