Svakim je danom Hrvatska sve veća i veća. Poput Sjedinjenih Američkih Država početkom devetnaestog stoljeća, koje su bile tako ogromne da bi prošli i tjedni prije nego što vijest o zemljotresu ili poplavi doputuje sa Zapadne na Istočnu obalu.
Otkako sam prije dvije nedjelje u Oslobođenju pročitao porodičnu obavijest o iznenadnoj smrti profesora dr Zlatka Tešanovića tražio sam, za sada uzalud, neki značajniji tekst o njemu i njegovom naučnom radu u bosanskohercegovačkoj štampi. Tešanović je, naime, bio naučnik vrhunske međunarodne reputacije.
Imaginarni gradovi koji se umeštaju na kulturnu mapu postojećih i traže svoje pravo, ili oproštaj – to bi zapravo mogla biti noseća tema nekog velikog kulturnog programa, kao što je bio Maribor – prestonica evropske kulture.
Dan prije istorijskog hoda Grimaldija po crvenim itisonima srpskim, pedesetak kilometara zapadnije, u gradu apsurda, Prijedoru, susrele su se dvije kolone...
Pokušaću da stanje u srpskoj akademskoj sferi sagledam kroz biološku prizmu, tj. da malo „biologiziram“, a samim tim i prilično banalizujem čitavu stvar, te bih da se unapred ogradim – biologija jedne životinjske zajednice, u slici ovog društvenog konstrukta, biće upotrebljena isključivo u formi čiste analogije.