Ne sedim ovde, čitavih pet metara od svoje dece, zato što sam suviše lenja da ustanem. Sedim ovde zato što ih nisam dovela u park da bi naučile kako da manipulišu drugima i nateraju ih da rade njihov posao. Dovela sam ih ovde kako bi naučile da stvari rade same.
Već po Boga pitaj koji put čitam vijest koja zvuči otprilike ovako: "Bošnjačka djeca ni sutra neće ići na nastavu"; "Bošnjačka djeca ni ove godine nisu u školskim klupama"; "Zbog predmeta Bosanski jezik roditelji bošnjačke djece ne odstupaju"... Itakodalje.
Nije dovoljno što je ponedeljak, nego je još i prvi septembar. Navila sam sat u 6, ali sam se probudila oko 4 i piljila u plafon dva sata kao luda Mara. Vesela sekiracija, što bi rekla moja baba. Moje dete danas polazi u školu.
Nakon što je hrvatski političar Tomislav Karamarko izjavio da će ako HDZ dođe na vlast nestati ulice s imenom Josipa Broza Tita, unuka nekadašnjeg predsjednika rediteljka Saša Broz je odlučila da mu ironično odgovori.
Piketi govori o opipljivoj uznemirenosti što američko društvo – zapravo, sva društva sveta – postaje sve nakaradnije; da se nejednakost pogoršava i zatamnjuje budućnost.
Šta čeka decu kad uđu u učionicu? Zanimljivo moderno gradivo ili zastarele tehnike učenja i ocenjivanja, druženje ili čvrge i rodni stereotipi, brižni nastavnici ili nezainteresovani predavači.
Biti sam i biti usamljen nije isto. Usamljenost je neprijatno osećanje koje nastaje kada neko dugo vremena nije u kontaktu sa ljudima koji su mu emocionalno važni.