Rođeni na današnji dan 1995. godine, ovoga će oktobra prvi puta na izbore. I ne samo oni, već i bivše djevojčice i bivši dječaci kojima u rubrici datum rođenja piše, recimo, osamnaesti maj te posljednje, ratne godine. Glasat će, barem to mogu, i oni što su, kako se to kaže, svijet ugledali malo kasnije, prve godine mira, osim rođenih na njenom kraju.
Zašto jedna tako lepa, urbana, humana i osećajno opravdana stvar, kao što je parada, ponosa, izaziva već toliko godina toliku mržnju, posledično opsadno stanje i konačno oduzima nadu?
Auuu, pa oni ko ajduci idu i bunu prave mesečini. Sreća pa ih je naš Mile, sliku mu ljubim, odma raskrimko. A, viš ti bande pemzionerske, malo im je njihova pemzija, pa oće i našu.
Ako Aleksandar Vučić ima moć da zaustavi horde dobro organizovanih huligana koji se broje hiljadama, to znači da ima moć i da ih izvede na ulicu onda kad to njemu odgovara
Okruženi smo ljudima koji su preterano skloni kritikovanju drugih. Kada se istakne osoba sa nekom novom idejom, inicijativom, poslovnim poduhvatom, koju sprovodi samostalno, bez potrebe da se oslanja na druge, ona ubrzo otkriva da mnogo ljudi oko nje o tome što ona radi ima neko mišljenje.
Naša djeca su u Kanadi, Njemačkoj, Norveškoj, Australiji, na Novom Zelandu. Vidimo ih na skajpu, i njih i svoje unuke i onda pucamo, gubimo kontrolu, dobivamo napadaje bijesa i plačemo.