Uprkos insistiranju na posebnostima centralnoevropskih nacija, Kundera je bio skeptičan prema ideji domovine. Pitao se da li su to naše fikcije kojih nismo u stanju da se okanemo.
Kao što su dve tropstaljke zlopupotrebljene za lični marketing dva lupeža, te dalju izolaciju “srpskog antisveta”, tako su zloupotrebljene i srpske izbeglice iz Sarajeva.
Mlada studentica kriminologije i studija sigurnosti na Univerzitetu u Sarajevu juče je na svom Instagram profilu objavila da je Mladić čovjek koji je zbog svojih herojskih djela “osuđen”, ne za genocid, već “za besmrtnost”.
Ako postoji prabiljka i prajezik, i ako postoji ljudsko osnovno stanje, postoji i praglas. Zbog toga muziku kosa i slavuja svako može da meri prema praglasu, kao i u čemu je i koliko Mocartova muzika srodna slavuju, Betovenova kosu.
Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovečanstva. Ove strasti, kao snažni vetrovi, su me nosile tamo i amo po svojevoljnom kursu, iznad velikog okeana patnje, dosežući same ivice očaja.
Kako slijedi, Krst i Čubura su ipak i prije svega, stanje duha. To je mangupski Beograd, fer i po malo naivan u svojoj suštini, jer računa da se u kosmičkoj pravdi stvari ipak poslože po zasluzi.
Yesterday, a young female student of criminology and security studies at University of Sarajevo posted on her Instagram profile that Mladic was a man “convicted” not of genocide but instead “of immortality” due to his heroic acts.