Da se država ranije o njemu brinula onako kako je to činila prvih dana kolovoza 2015, nikada Tomislav Salopek ne bi otišao u Egipat, da radi za neku krajnje sumnjivu francusku tvrtku, u uvjetima koji nisu ratni nego su neusporedivo gori od ratnih.
Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.
Samo su dvojica sportaša iz „regije“ najbolji na svijetu u poslovima kojima se bave: Novak Đoković u tenisu i Amel Tuka na srednjim prugama - prepametni su i preodgovorni i jedan i drugi da bi se zadovoljili uskim, palanačkim kriterijumima i ograničenjima „nacionalnih heroja“!
Mladi su sami sebi krivi, a za razliku od većine ostalih kategorija, oni imaju sve što im je potrebno da se bore za svoje interese. Imaju šansu da padnu i da se podignu.
Poslovni portal CAPITAL.ba i Nezavisne novine proteklih dana objavile su seriju od 20 tekstova kako je propala banjalučka privreda. Odvojeno od iznesenih činjenica u tekstovima, na kraju objavljujemo komentar urednika CAPITAL-a zašto, po njegovom ličnom mišljenju, niko nije i neće odgovarati za privredni kriminal u Republici Srpskoj.
Da parafraziram starog prevaranta Gorana Bregovića i onaj njegov proročanski stih o pjesmi i oluji: tko ne sluša „Hej, Slaveni“, slušat će „Bože pravde“.
Sve se činilo kao ujdurma starih jugoslavenskih jalijaša i prevaranata koji te tapšu po ramenu dok ti drugom rukom izvlače novčanik. Sve zbog čega je ta država trebala propasti te je noći bilo tu