Po našim susjedstvima oduvijek bivalo je tih žena, često starijih i nemarno odjevenih, u šlafrocima i s podočnjacima od prekomjernog sna i tko zna kakve životne nevolje, oko kojih su se okupljale sve mačke iz ulice.
Moja mama i ja smo bili u gradu. Tamo smo mi na Peristilu vidili one klečavce. To su barbe koji kleče nasrid Peristila i mole se. Klečavci su u rukama držali krunice i sličice Divice Marije.
U nesigurno, konfuzno, "šturo vrijeme" Dubravka nas je skupila, pogubljenu djecu pogubljene nestale zemlje. I učinila da pamćenjem, razgovorom, o književnosti kao osnovom, a poslije i o "milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladosti", ponovo na čas, na sat, i zemlju i kulturu polomljene stvaramo u toj skrajnutoj učionici amsterdamskog Fakulteta
U narativu na kome je izgrađen globalni ekonomski sistem došlo je do neočekivanog obrta. Bliži se kraju doba slobodnog protoka roba, kapitala i finansija uspostavljeno posle 2. svetskog rata.
Ono što će ostati zapisano jeste sramna činjenica da se u osudi ovog nacrta nije javnosti obratio niko od univerzitetskih radnika, ljevičara ili desničara nego su cijelu ovu situaciju posmatrali i posmatraju u tišini, ćuteći, tako da je Univerzitet, koji bi trebalo da je temelj slobode jednog društva, sam sebe ćutnjom pretvorio u najvećeg branitelja ovog nakaradnog sistema, što najbolje pokazuje i svjetska rang lista na kojoj se nalazi na dubokom dnu.
Aleksandar Trifunović pristojan je građanin. Jedan od sve malobrojnijih koji ima svijest ne samo o etničkim i vjerskim razlikama među građanima svoje zemlje, nego i o tome da nije dopustivo u moralnom ili u bilo kojem drugom smislu hijerarhizirati njezine narode.
Uvijek su tu teze o tome da su koncerti preblizu bitnih datuma iz rata ili da takvoj vrsti muzike nije mjesto u Hrvatskoj, a iza svega stoji, da se ne lažemo, nacionalistički hejt prema Srbima.