Tako je otpočeo proces, koji evo već tri decenije, bosanske muslimane, koji su svoju vjeru i identitet uspjeli očuvati na ovim prostorima više od pola milenijuma, gura ka autsajderskoj poziciji izolacije, gubitka unutarnjih i spoljnih prijatelja među «drugima», pretvarajući Europi bliske momke u tenama i leviskama, u njima strane, daleke i prijeteće momke kusavih hlačica, upadljivih brada i arogantnog stava, što ih asociraju na Afganistan i Republiku Iran.
Istorija je puna diktatura koje su uspostavili ljudi koji su prvo došli na vlast legalnim putem. To je najstariji trik u knjizi: prvo upotrijebite zakon da dobijete moć, a zatim upotrijebite svoju moć da iskrivite zakon.
Nakon što je s jeseni 1697. Europa, predstavljena u generalfeldmaršalu Svetoga Rimskog carstva Eugenu Franji Savojskom, pregazila i spalila Bosnu, pa se onda povukla u strahu od zime i snijega, u toj zemlji ostala su tri samostana i pet crkvi.
Mi Srbi bismo pametno uradili da pokušamo razumjeti frustraciju mnogih Bošnjaka postojanjem Republike Srpske. Frustraciju koju izaziva sjećanje na likvidacije nenaoružanih ljudi u Srebrenici, opsada Sarajeve ili slike iz logora Keraterm.