Kolumne

Ako se Zoran Milanović ikad poželio odmoriti od premijerskog posla, premda ne znamo od čega bi se taj odmarao, osim možda od masne spize i teškog crnog vina, Tomislav Karamarko definitivno mu je pokvario planove.

Stvari bi trebalo nazvati pravim imenom: radi se o sukobu „neliberalne demokratije” naspram „liberalne demokratije”

Dragi moji sugrađani Republike Srpske, volja za promjenama u nama kao narodu je davno uništena, sistematski, jer smo prisiljeni na dnevni opstanak.

Aleksandar Vučić kao najpopularniji političar u Srbiji najčešća je adresa sve većeg nezadovoljstva građana.

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Prvo i osnovno SILIKONI u sisama. Silikon glavu čuva! Možda je u Americi najteže zaraditi prvi milion. Kod nas je prvi silikon. Poslije toga, vidjećete, događaji idu kao na pokretnoj traci.

Baka bi me prije škole, bar jednom sedmično, vodila na doručak u Malu čaršiju u ćevabdžinicu kod neke njene kone. Poslije sam upoznala neke ljude koji su se čudom čudili otkud ćevapi za doručak. Ne znam kako kod vas, ali u mojoj familiji se za ručak isključivo jelo kašikom (da nam se kojim slučajem ne zapetelju crijeva), a za večeru neki sendvič, nešto bez veze i na brzaka. Ćevapi su se jeli za doručak.

Kako stvari sada stoje, negdje u oktobru, grad Banjaluka će dobiti prvog nesrpskog grdonačelnika nakon rata. Fin čovjek, prava gradska raja, govori nekoliko jezika, zna spariti boje, koristi pribor za jelo sa obje ruke, rođeni BanjOlučanin i, što je najvažnije, nije Srbin.

Političari su ti koji trebaju preuzeti kormilo i ispraviti sistem – i potrebe zemlje staviti na prvo mjesto – te promijeniti sistem u ono što je neophodno – sistem rada zasnovan na kvalifikacijama i znanju – a što dalje od nepotizma i korupcije.