U petak na subotu je Bosnom odjeknula vijest o ponovljenoj tragediji u kojoj su sarajevske raskrsnice donijele smrt prekrasnoj mladosti, kakvu opjevavaju lirike i bajke.
Sprega crkve i države kod nas je takva da bi nam pozavideo i “mračni” srednji vijek. Koji je i bio doba tame upravo zbog te sprege. Neizvjesno je jedino ko je u tom dijaboličnom duetu kome gospodar: crkva državi ili država crkvi.
To je ono što smo čekali, zapravo nismo ni znali da to čekamo, ispalo je bolje od svih naših iluzija o hrabrim naprednjacima koji otkazuju poslušnost svojim kapoima i tako ruše Vučićev sistem iznutra. Jok. Ovako se sistem ruši. Pada kiša. Ajmo odavde.
Ja ću danas ostati kod kuće. I dok tako sedim, razmišljaću o tome kakva to vlast zaustavlja život u čitavoj zemlji da bi okupirala jedan grad i demonstrirala na koliku podršku može da računa.
Na Balkanu krčma mora biti na brijegu, da bi u nju svraćali. Poželjno je pri tome da su pored nje mezarluci a preko puta „kaursko“ groblje. Još ako je u blizini kakvo „turbe“, eto formule za uspjeh drumskog svratišta za putnika namjernika, ali i onog, kojeg je slučaj ili usud nabasao.
Svi već uveliko koristimo digitalni novac. Sve je manje plaćanja gotovinom. Poreska uprava, FBI, pa čak i lokalna policija jednim klikom mogu dobiti uvid u naše platne transakcije.
Na djelu je obrazovna destrukcija, kako je to lijepo definisao profa Refik Šećibović koji kaže da su društva danas opsjednuta destrukcijom u različitim oblicima. Pogotovo u životu Z-et generacije koja ju je apsorbovala kroz medije, društvene mreže i video igrice. Uz pomoć novih tehnologija dobijeni su sadržaji bez emocija, sa nasiljem kao normalnim vidom života. Najčešće se pokazivalo u virtuelnom svetu, kao i međusobnim odnosima u školi.
Moj dida je rekao: „Zašto je u Srbiji miljon svita na ulici, jerbo in je pun kufer pokvarene vlasti, a u Hrvackoj niko?“ Barba Tonino se nakeserijo: „He-he, biće Hrvati imaju veći kufer…“