Prošli vikend, na bini s predsjednicima Kosova i Srbije, apelirao sam direktno na obojicu da ne prave fatalnu grešku i destabiliziraju čitav region Balkana.
Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, precizno se ispišao po mladosti ove zemlje. I to se baš onako obilato ispišao. Ni prvi, ni posljednji put. Ali, problem nije toliko u njegovom uriniranju po djeci, koliko u činjenici da će svaki Dodikov glasač biti saučesnik u pissing zabavi.
Narod je šutio. I kad uzgajivači mandarina nisu imali kome prodati svoje voće, uvozne su bile jeftinije, i kad su seljaci morali ubijati krave jer je njemačko mlijeko jeftinije, i kad nije mogao doći do liječnika iako na smrt bolestan, i kad bi mu bahati klinac u devetnaestoj na zebri Mercedesom ubio djevojčice, i kad su tekstilne radnice ostajale preko noći bez posla, narod je šutio.
Uvrede, ponižavanje, omalovažavanje i vrijeđanje na svojoj koži osjetili su mnogi novinari u Republici Srpskoj u posljednjih mjesec dana. To sve uglavnom se smještalo u okvir izbornih nadmetanja, ali čini se da je – što potvrđuju i najnoviji događaji – riječ o političkom stavu i vrednosnoj orijentaciji. Javnost je odgojena tako da je svaki četvrti ispitanik javnog mnjenja u Republici Srpskoj posljednju deceniju mislio da novinare treba tući. Preostali su se držali one krilatice "dobro je dok ne tuku".
Možete da budete najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve je to zabluda. Ne može. Ne ide. Reko Mile. Reko predsjednik. Neki, nečega, svejedno čega. A on valjda zna. On je učitelj. On je zid. On je arhitekta zida. A vi ste cigla u njegovom zidu i to je se čemu možete da se nadate.
Kad sam prvi put vidio ovu fotografiju, podsjetila me je na Pišonju i Žugu, Tom Sojera i Haklberi Fina, na neke lijepe trenutke koje sam proveo sa prijateljima.
Ovih dana, Sava je prozvan izdajnikom jer ne igra na Kosovu kako politika iz Beograda svira, što je dovoljan signal smeću od medija i novinara da ga ne skidaju sa naslovnih strana danima.
Pedro Sánchez i njegova socijalistička vlada doneli su odluku koja će pomoći Španiji da ostavi za sobom nasleđe građanskog rata i fašističke prošlosti.