A na samom isteku tog ljeta, 21. rujna 1938, na istom je Srebrnjaku svojom voljom umrla Ivana Brlić Mažuranić, ne samo jedan od najznačajnijih pisaca u hrvatskoj književnoj povijesti, nego jedno od dva-tri imena u našemu dvadesetom stoljeću s kojim se hrvatska književnost bila približila i kao iz sjene prikučila matici europske kulture.
Evo ovo je konkretan razlog zašto sam se kandidovao i zašto se bavim političkim aktivizmom u Sarajevu. (Fotografiju su mi proslijedili drugari iz partije.)
Bosna će i poslije izbora samo naličiti na državu, dok joj u stvarnosti do demokratski uređene države nedostaje taman toliko pameti koliko joj fali građana: 97 odsto stanovništva radije bi da živi u vlastitom etno-selu, nego u nacionalnoj državi Bosanaca i Hercegovaca.
Počeću ovaj tekst sa pričom o bumerangu i verujem da se mnogi od vas u današnje vreme neće začuditi zašto sam baš izabrala takav početak priče, međutim u nastavku ću to isto bacačko oružje, koje dolazi iz daleke nam Indije, Egipta, Amerike,Australije a Boga mi neki kažu da su i na prostorima Evrope pronađeni, spojiti sa teorijom gospodina Čamskog.
Ovaj tekst nije zajebancija. Shvatite ga kao prijateljsko upozorenje. Ne živite u normalnoj zemlji. Živite u rezervatu pomahnitalih divljaka, zaraženih ludilom vrhovnog vođe.
Postoji pretpostavka, u medijma i dijelu međunarodne zajednice, da stanovnici Bosne i Hercegovine žele da žive bolje. Međutim, kada ispitamo dominantne osobine društva u BiH, moguće je izvesti sedam dokaza koji obaraju tu pretpostavku.
Tužno odzvanja slika Davora Dragičevića, koji je svoj dom zamijenio za Trg u Banjaluci. On noćeva tamo. On je dao sve za istinu. Za istinu o svom sinu. Na koncu je ostavio kuću svoju.
Čovjek koji je bezgranično odan svojoj državi ili svojoj političkoj stranci, kojem je jedino mjerilo vrijednosti i istinitosti interes države ili stranke, za koga je zastava, kao simbol vlastite grupe, upravo sveti predmet, pripada religiji klana i obožavatelja totema