U prvome romanu slavne trilogije Millennium Stiega Larssona (“Muškarci koji mrze žene”) glavni junak Mikael Blomkvist, nepotkupljivi i istinoljubivi novinar, kroz petstotinjak stranica se...
Da bi se održavao identitet žrtve, stalno se mora ponavljati priča o „generativnom“ nasilju. A da bi se priča ponavljala, treba se praviti kao da nikada pre nije ni ispričana.
Uživanje u tuđoj nesreći, naslađivanje tuđim gubitkom, najrašireniji je oblik ponašanja u tijesnome i neprozračenom društvu, kakvo je naše. Tako se živi u orijentalnim balkanskim komšilucima i u mediteranskim malomišćanskim susjedstvima.
Odavno nije u javnom diskursu
izgovoreno toliko ružnih, teških i neprimjerenih riječi koliko je stalo u
objavu glumca Emira Hadžihafizbegovića o obraćanju premijera Crne Gore Dritana
Abazovića...
Poslije svih ovih godina saznavanja, analiziranja i razmišljanja o onih nekoliko srpanjskih dana 1995. u Srebrenici i okolnim gradićima, bio je jedan jedini motiv, jedan jedini vir koji me je vukao prema fikciji. Bili su to upravo oni vozači autobusa – civili, radnici loklnih prijevozničkih preduzeća, ljudi uglavnom u ozbiljnim godinama, ljudi koje su u tom kraju svi poznavali, jer su vozači autobusa u bosanskohercegovačkim varošima među najpoznatijim i najvažnijim ličnostima.