Dragan, konobar u lokalnom restoranu, razradio je sadržaj ručnih frižidera sirotinje. Kaže, „ne mrzi ih da vuku hleb, salame, povrće, voće, ne smetaju im ni ose, ni vrućina“. Draganu je neshvatljivo da turisti iz Srbije ne daju po 200 ili 300 evra za jednog svežeg brancina u restoranu jer njega „može da podeli više ljudi, a uz flašu vina“, mada ne reče da li za te pare konobar ručno hvata ose koje se približe gostima ili možda ose ne vole brancina, nisam pametan.
Jedina misao koju filozofija ima о tome, u odnosu na istoriju, jeste jednostavna misаo o umu – misao da um vlada svetom, i da je, prema tome, svetska istorija racionalna u svom razvoju.
Vesna Milakara rođena je 1966. godine u Donjem Klasniću, u opštini Glina na Baniji. Sa osamnaest godina se udala za Peru Rudića, mog oca, i 1987. rodila mene, a Maju, moju sestru, sledeće godine. Živeli smo u Rudićima, u Gornjem Klasniću, sve do 4. avgusta 1995. godine. Ja sam Mirko Rudić, novinar "Vremena". Ovako počinje svedočenje o stradanju Srba iz Krajine koje ponovo objavljujemo povodom godišnjice početka hrvatske vojno-policijske akcije "Oluja"
Živeo sam lepše i bogatije od vas, zahvaljujući patnji i mahnitosti, pa želim i u smrt da odem dostojanstveno, kako to priliči tom velikom trenutku posle kojeg prestaje svako dostojanstvo i svaka veličanstvenost.
Ovu sam priču više puta pričao, u novinama i u prozi. To znači da mi je priča važna. Ali nikad je nisam cijelu i do kraja ispričao, pa tako neću ni sad.