Kolumne

Sama priprema domaćih političara za “Dejton u Butmiru” mogla je naslutiti u kakvom to "oni" žive. Dok su jedni očekivali ukidanje entitetskog glasanja, drugi su razmišljali kako da očuvaju poziciju svog entiteta. Ovi treći su se nadali trećem enitetu. Naravno i jedni i drugi i treći su spekulisali o mogućim motivacijama dvojice stranih diplomata u vezi sa zakazivanjem butmirskog sastanka. Naravno ništa se spektakularno tamo nije dogodilo. Sva su preliminarna nagađanja pala u vodu. Za razliku od očekivanja, nikome se ništa nije nametnulo.Novi krug politčkih pregovora zakazan je za desetak dana.

Da sam ja advokat Republike Hrvatske pred međunarodnim sudom, kao što hrvatski advokat nisam niti mi pada na pamet biti, i da moram Hrvatsku braniti od tužbe za obeštećenje članova obitelji onih Srba kojima je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj oduzeta sva imovina, ili im je u jasenovačkom logoru pobijen sav bliži rod, ja bih kao svjedoke obrane pozvao suce Okružnog suda u Banjaluci, a kao krunskog među njima pozvao bih gospodina Slobodana Radulja, sudskog vještaka za pitanja državnog terora, u slobodno vrijeme pravobranioca Republike Srpske.

„Tražeći ponovno fokusiranje  „na mehanizme kojima se postižu ne tek skromna poboljšanja nego veliki iskoraci ka održivom prosperitetu“, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je utvrdio šest strateških ekonomskih oblasti - hidroenergetski potencijali, turizam, šumarstvo, poljoprivreda, informacijski autoput i cestovna infrastruktura - koji bi, kao što je rekao, mogli postati 'temelji stvarnog prosperiteta' ". Reče on. Reče i ništa ne reče.  To su, kao biva, grane koje BiH sad pa sad može razviti, samo je pitanje  fokusiranja na iste. Ili sam ja luda ili mi inteligencija nije dosegla taj nivo razmišljanja?

Kada je Biljana došla u njenu Banjaluku, Bijeljinu, Republiku Srpsku, postalo joj je sasvim jasno, pored onog crvića sumnje koji ju je izjedao i možda natjerao da učini i lažno priznanje, da je sve bilo razložno, smisleno i opravdano. Borba je bila pravedna, njen rezultat živ i zdrav, jači nego ikad, u jeku izgradnje, ljudi isti, čestiti, pošteni i ništa ne zamjeraju svojoj predsjednici.

I zato vas to pitam. Zato što ja ovaj grad ne doživljavam, kao gruntovnu skalameriju većinskog srpskog življa, sa nešto Bošnjaka, Hrvata, te ostalih, folklora radi. Ovo je grad Banjalučana. Trebao bi biti. Barem je nekad bio.

Ukratko, eto, više su dočekom Biljane Plavšić država Srbija i Republika Srpska svojim običnim građanima poslali poruka nego što ih ti građani o Božiću pošalju SMS-om. Kratke su to i jasne poruke, kojima Milorad Dodik i njegovi beogradski sponzori na čelu s najboljim prijateljem Borisom Tadićem poručuju svojim običnim građanima da postoje obični i običniji građani. I oni najobičniji.

Porok nije grijeh ako se drugačije nazove. Istom se bogu moli i ispod oltara i iznad ruleta.

U Sarajevu su krajem novembra, u brošuri nazvanoj Čemu učimo djecu , promovisani rezultati analize sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta. Nekoliko stručnih timova čitalo je udžbenike književnosti, jezika, istorije, geografije i vjeronauke, ispitujući koliko su u saglasnosti sa svim onim poveljama, ustavima i zakonima koji treba da štite jednakopravnost pojedinaca. Koliko je stanje u udžbenicima loše može se ilustrovati primjerom koji je stručni tim izdvojio kao – pozitivan!

Zašto književnost ima povlašten položaj među drugim umjetnostima, pa za razliku od muzike, slikarstva, arhitekture, plesa, filma i drame ostaje u đačkim rasporedima časova od prvog osnovne do zadnjeg srednje škole? Zato što je čvršće od drugih umjetnosti vezana za jezik, tradiciju, religiju – ukratko, za naciju.