Stari Rimljanin, vladar svijeta u ljudskom tijelu, od slobodnog čovjeka bi postajao rimskim robom samo na jedan način. Dok se zaduživao, bio bi slobodan čovjek. Dok bi trošio posuđene sesterce, još bi uvijek imao svoju slobodu. Sloboda bi polako odlazila sa svakom sestercijom koju bi trošio na hljeb, vino, kocku, žene ili na konje i kočije. Trošio bi, tako, i svoju slobodu. Ako mu rashodi po bilo kom osnovu premaše prihode, e onda... Onda bi, kao i ljudi današnjice, trošio više nego što zarađuje. Kad bi novca nestalo, bogati Patron bi nesretniku dao još. A nesretnik bi se poslije nekog vremena sam vratio po još. I tako sve do trenutka kad bi Jupiteru i ostalim bogovima, pa i svima u Rimu, postalo jasno da zlosretni - nekad slobodan čovjek, ponosni Rimljanin, ni pod razno ne može vratiti ono što je zajmio.
„U Komisiju za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, na prijedlog Privremene zajedničke komisije oba doma, iz akademske zajednice je imenovan Mirsad Abazović, a iz nevladinog sektora Milorad Vulić. Usvojen je zaključak da se nakon imenovanja kandidata konstituira Komisija za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, koja bi trebala početi sa radom u skladu sa Zakonom. Za imenovanje još jednog člana Komisije za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije predlaže se ponovo raspisivanje Javnog konkursa.“
S visine od nekoliko desetina metara lanac drogerija "dm" poručuje Sarajevu da su žene ljudi, zaključivši valjda prethodno da je prijestolna bosanska čaršija jedno zaparloženo leglo patrijarhalnih vrijednosti.
Na pitanje kakve su posljedice nihilizma, prije svega na mlade, odgovaraju nam argentinski filozof i psiholog Miguel Benasayag, koji već niz godina živi u Parizu, i profesor dječje i mladenačke psihijatrije Gerard Schmitt, koji predaje na sveučilištu u Reimsu.
Pretpostavljalo se, dakako, i do sad da mudžahedini svakodnevno prate svaki korak premijera Milorada Dodika, ali novinska agencija Srna sad raspolaže i dokazima.
Analizirajući nedavni neočekivani izliv nasilja između uzbekistanske manjine i kirgiske većine u Kirgistanu, mnogi komentatori nisu uspeli da objasne zašto su se ta dva naroda odjednom okrenula jedan protiv drugoga. Objašnjenja se kreću od zvaničnog dodvoravanja kirgiskom nacionalizmu, preko puke policijske i vojne brutalnosti do provokacija koje vrše paravojne formacije u nadi da će stvoriti novi Avganistan, ali ništa od toga ne objašnjava zašto su međuetnički odnosi tako brzo postali tako gadni. Kao da je cilj komentara bio da još više zamute sliku, novinari su u nekoliko izveštaja isticali suštinsku sličnost – etničku, jezičku, kulturnu – između Kirgiza i Uzbeka.
I tako narod dobija priliku da se zgražava nad ponašanjem ljudi na Farmi, pošto nikad prije nijesu vidjeli, čuli i doživjeli ljude koji psuju, pljuju, manipulišu, lažu, smrde, ponižavaju (se), svađaju (se)
Današnje oživljavanje religioznosti među evropskim muslimanima nije rezultat uvoza religioznih tradicija nastalih na Bliskom Istoku ili bilo gdje drugo u muslimanskom svijetu. Ono daleko više održava dinamiku savremenih američkih evangelističkih pokreta. Ne predstavlja onda iznenađenje što pokret nije ni tolerantan ni liberalan, već zasnovan na dogmatizmu, komunitarizmu i skripturalizmu.