Kolumne

Da li bilo čiji hvale vredni antifašizam može biti odgovor na sve i izgovor za sve, bez obzira na sve drugo što je činio u životu

Tog trenutka čarolije u čudu života pastira Mile sa zelenih visoravni Cincar planine, u kojemu nema ni ovaca, ni kredita, ni žene ni predsjednika komisije za dodjelu poljoprivrednih poticaja, ni burzovnih indeksa ni svjetske islamske revolucije, u kojemu dakle ima samo Mile, samoga sa sobom i svojim sendvičem od kruva i salame

Često u prolazu pogledam vozače za volanom velikih i moćnih automobila. Najčešće su to neke head and shoulders face. Takav je i ovaj kojeg ugledah u crnoj vozilici vrijednoj pravo malo bogatstvo. Vozi kao da je gazda čitavom svijetu na kojeg je, između ostalog, strašno ljut. Ne bih ga kao vozač voljela sresti na cesti.

Razvoj medija i tehnologije dovodi do temeljnog restrukturiranja novinskog i izdavačkog sektora, sa tradicionalnim medijima u klinču sa online novajlijama u žestokoj konkurenciji za prevlast na tržištu. Međutim, promjene u medijima nisu samo “novinska kriza” i iPad: to zahvata i imovinske zakone, privatnost, slobodu govora i suštinsko funkcionisanje javne sfere.

Otkrivaju tako zapanjeni Hrvati iz novinskih priručnika da im je cijela abeceda puna turcizama, da su alat, budala, čarapa, ćup, duhan, džep, đon, ergela, fitilj, galama, hajduk, ibrik, jastuk, krevet, limun, magarac, naranča, pilić, rakija, sapun, šećer, tamburica, ular, višnja, zanat i žirafa turske riječi, i jednako zapanjeni otkrivaju da su Onur i Šeherezada, ali i Kerem, i Bennu, i Buket i Burak i Burhan jednako ljudi kao Hrvati

Ne vjerujem da postoji Sarajlija koji se ne sjeća kako su se gradjani okupljali ispred gradske katedrale na ponoćku, uoči katoličkog Božića. Sretali se tamo mladi svih boja i nacija – svi su išli na jednu vrstu hapenninga.

U prošlom vijeku smo uspjeli da se sjedinimo, udružimo i pobijemo – te ponovno pomirimo, zbratimimo, pa opet zavadimo! Postigli smo ono što niko prije nas postigao nije, a to je da smo u periodu od 100 godina razjebali jednu imperiju, kraljevinu i republiku! Malo li je?!

Priroda bilo kojeg režima koji Amerika podržava u arapskom svijetu je manje važna od kontrole. Podanici se ignorišu do trenutka dok se ne oslobode lanaca.

U protestima u Tunisu i Egiptu, ne može se zanemariti jedna stvar – očigledno odsustvo muslimanskog fundamentalizma. U najboljoj sekularnoj demokratskoj tradiciji, ljudi su se jednostavno pobunili protiv jednog ugnjetačkog režima, korupcije i siromaštva, zahtevajući slobodu i ekonomsku nadu. Cinična mudrost zapadnih liberala, prema kojima je u arapskim zemljama izvorni demokratski osećaj ograničen na malobrojnu elitu, dok većinu može pokrenuti samo verski fundamentalizam ili nacionalizam, dokazano je pogrešna. Glavno pitanje je šta će se sada dogoditi? Ko će izbiti na površinu kao politički pobednik?