Ubrzo pošto mi je na Peščaniku objavljen tekst „Na Gazimestanu“, dobila sam hate mail. Navikla sam, a i uvek sam tvrdila da je ovde opasnije baviti se prošlošću nego sadašnjošću.
Tako će dvije hiljade i jedanaeste godine započeti slavna bitka za Višegrad, spustit će se s Bikavca bošnjački naučnici, i pod vodstvom pukovnika Muamera el Zukorlića i Jusufa Jurja Reismayera udariti na zidine srpske Firenze.
Kako se oteti dojmu da ima sistema u tome što višestruki silovatelj može s par državljanstava eskivirati sve pravne mehanizme? Paradigmatski slučaj Paravinje povezan je i sa zaštitom koju uživaju mnogi drugi kriminalci, dok vlasti ne znaju zaštititi žrtve silovanja, pa čak ni organizirati pristojan javni transport.
Komični incident s 'prijestolonasljednikom' Aleksandrom Karađorđevićem koji se dogodio protekle sedmice na Kosovu obišao je YouTube te podsjetio kolumnistu tportala na žovijalnu istoriju jugoslavenske monarhije
Estetika se menja, a kada se jedan oblik ustali, sasvim je nebitan vaš estetski sud. Estetika se pronosi po ulicama oslobođenim ikakvih granica i sada se, više no i u jednom dobu ranije, ljudi boje raznim bojama i slovima, ne bi li ostavili trag u vašem oku.
- Ej, Lemi, imaš pedeset miliona maraka sitno? - Nemam, brate Remi. - Stvarno nemaš? - Odakle mi, sve da i imam?! - Ej, nemoj meni da uvaljuješ te predratne fore, matere ti! - A šta da ti uvalim, brate Remi? - Pedeset miliona maraka, reko sam ti.
Nacionalizam nije emocija koja se može živjeti svakodnevno, ona ljude obuzima na mahove, ona reagira na povode, ona je strateška rezerva zla koja se mobilizira po potrebi. Čovjekova svakodnevica ipak se ne zbiva u naciji nego u porodici: košulja je bliža od kaputa. Je li porodica temelj nacije i države, ili je nacija samo accessory porodice, a država sila koja štiti "porodične vrijednosti"? I što se zapravo krije iza te patetične fraze koju konzervativci koriste kao znak raspoznavanja?
Industrija zabave je suočena sa gargantuovskim apetitima, a pošto u procesu konzumacije njeni proizvodi nestaju ona neprestano mora nuditi nove. Pritisnuti ovom nevoljom, oni koji koji proizvode za masovne medije pretražuju čitavo područje prošle i sadašnje kulture u nadi da će tu pronaći prikladan materijal. Ovaj se materijal, međutim, ne može ponuditi takav kakav je; on se mora izmeniti da bi postao zabavan, mora se prirediti za što lakšu konzumaciju.
Dragan Paravinja priznao je policijskim inspektorima da je ubio Antoniju Bilić, iz Drniša u Hrvatskoj, a njeno tijelo bacio na određenu lokaciju, saopštili su direktor policije RS Gojko Vasić i zamjenik direktora policije Hrvatske Milijan Brkić. Paravinja je uhapšen u selu Donji Srđevići.