Ovakav je naslov 24. srpnja izašao u sarajevskom listu Dnevni avaz: “Kršćanski ekstremista ubio 92 osobe”. U naslovima objavljenim istoga dana na stranicama hrvatskih novina Anders Behring Breivik nazivan je monstrumom, radikalnim desničarem, pa čak i osobom poremećena uma, ali onoga što stoji u Avazovom naslovu nije bilo nigdje.
Mi oškoprci smo na livadi iza Gospe od Cukra žogali na male branke. Kad mi žogamo onda ja budem Mesi i nakesam se masu golova. Moj drug Dino isto je neloš žogaš i on bude Ronaldinjo. Samo onda je usred pake na livadu dogibao onaj fra Ive sa jednim barbom.
Hrvatsko slovo je – u svojoj najboljoj tradiciji izvođenja nepoćudnih pisaca pred streljačke vodove – krenulo u odstrel Mirka Kovača, proglasivši ga "srpskim književnikom kojeg je, nakon navodna bijega iz Beograda, na ugodnim istarskim žalima udomila Republika Hrvatska"
Avgusta 1984. moralo se u vojsku. Mene je najpre slalo na Lastovo, a nakon sedam dana na obuku u Knin, u Severnu kasarnu, u kojoj se, kako mi se činilo, naguralo pola Jugoslavije, i to one divljije, bučnije, fizički jače i izdržljivije.
Medijska slika koju Bosna i Hercegovina svakodnevno otprema u svijet uglavnom je monotona, monokromno siva, ispunjena crveno-zelenom korupcijom po rubovima, bahatošću lokalnih glavonja, već standardnim negiranjem ratnih zločina i svim drugim veseljačkim pojavama koje, kako bi to Fatmir Alispahić sigurno procijenio, nisu ni upola tako opasne kao cionistička gay parada, trn u oku svih pravijeh Bošnjaka.
Kako je život prevrtljiva ku*va. Danas jesi, sutra nisi, ili da parafraziramo Gundulića: Tko bi gori, sad je doli. Sise, guzice, američki filmovi... Magu šunda i kiča život se pretvorio u sapunjaru kakve je godinama promovirao. A bio je tako cool tip.
Da li sam to rekao „novija istorija Balkana“? Bilo bi bliže istini reći da je čitava istorija ovog prostora jedna duga konfesionalna svađa, koja je, spojena sa ultra-otrovnim nacionalizmom, bila dovoljno snažna da uvuče čitav moderni svet u katastrofalni rat u leto 1914.