Kritičkim govorom o nacionalizmu u jeziku, posebno u nauci o jeziku, obrazovanju i medijima, biće pogođeni svi nacionalisti – i to, naizgled paradoksalno, sasvim bez obzira na svoju nacionalnost.
Dok se NATO, Sjedinjene Američke Države, Evropska Unija i Organizacija za bezbjednost i saradnju u Evropi spremaju za samite ove jeseni, još se može desiti da Balkan pokvari proslavu.
Na početku ovog teksta moram proslaviti činjenicu da uopće smijem postaviti ovo pitanje. Ne tako davno, zatvarali su, mučili i ubijali one koji su se usudili postaviti to pitanje i njemu slična.
Rijetki su pročitali Prustovu Potragu za izgubljenim vremenom, ali svi znaju za njegov suvi kolačić madlen koji, kad se umoči u čaj, evocira različite i mnoge uspomene.
Zašto nastavak Imperija nije nov Komunistički manifest za 21. stoljeće i zašto koncept Mnoštva kakav razvijaju Michael Hardt i Antionio Negri pati od slabosti koje ne uspijevaju dovoljno radikalno identificirati potencijalni novi revolucionarni subjekt u doba neoliberalnog kapitalizma
Što je zlo? Što je kriterij zla? Ako se ne želimo izgubiti u verbalizmima i apstrakcijama, tada zlo moramo sadržajno odrediti, moramo ga odrediti s ljudskog gledišta. S gledišta čovjeka kao živog bića prvo i najveće zlo jeste ubistvo, odnosno, ako je riječ o namjernom ubistvu, umorstvo. No da li je takvo zlo već sama smrt? Ne. Smrt kao takva nije zlo: ni smrt kao biološki svršetak živog bića, ni smrt kao smrt, kao egzistencijal koji određuje čovjekov način bivstvovanja. Nije teško to uvidjeti. Smrt kao svršetak života je nužnost koja izvire iz samog života. Zato ne može biti nešto zlo. Smrt je nešto rđavo, ali nije nešto zlo. Kao zlo smrt se pokazuje tek iz perspektive fantazme o vječnom životu, besmrtnosti. Samo u refleksu besmrtnosti je smrtnost čovjekova, sama smrt, shvaćena i objašnjena kao kazna za moralni prekršaj, odnosno, kršćanski rečeno, kao kazna za izvorni grijeh, za neposlušnosti Bogu Stvoritelju.
Dvije su sudske odluke, donesene u skorije vrijeme na različitim sudovima, prodrmale javnost u Federaciji BiH te prouzročile burne medijske i političke reakcije. Jedna se tiče deložacije kardinala Vinka Puljića, a druga eventualnog ukidanja federalnih ministarstava kulture i obrazovanja. Jedna se u dijelu javnosti iščitava kao "poruka da je kardinal Puljić nepoželjan u Sarajevu", odnosno kao dokaz "progona Hrvata iz Sarajeva", dok se druga, u drugom dijelu javnosti, doživljava kao ostvarenje HDZ-ovskog plana postepenog razvlašćivanja Federacije BiH s krajnom svrhom njezinog ukidanja.
Dvadeset godina nakon što je izjavio da je pohlepa dobra, jedan od najpoznatijih filmskih brokera vratio se da bi pokazao kako izgleda „kapitalizam s ljudskim licem“