Desilo se iznenada i trajalo kratko. Jedan jedini minut. Sve posle toga, sve što se ukazalo nakon što se gusti beli dim koji se nadvio nad Port-o-Prensom od toliko građevina srušenih odjednom barem malo razišao, predstavlja tragediju epohalnih razmera koja se dok ovo pišem u svoj svojoj grozoti još uvek lagano odvija pred očima čitavog užasnutog sveta.
Sigurno ste primjetili da se krajem ili početkom godine dešavaju katastrofe, tzv. sila prirode. Prije dvije godine, imali smo cunami u Indonezijskom arhipelagu. Ove godine, planeta nas je ,,počastila“ sa nekoliko desetina hiljada mrtvih koje je izazvao zemljodrm na Haitiju.
14. januara 2010 godine na Akademiji znanosti New York-a pomijeren ili naštiman "The doomsday clock" napravljen davne 1947. "The doomsday clock je sat kod kojeg ponoć predstavlja propast čovječanstva, apokalipsu, sudnji dan ili kako već, od nuklearnog rata, prirodnih katastrofa ili štetnim razvojem tehnologija.
Seksi Merkelova, Željezni Željko K, Srbohrvobošnjak, vode pomornice, krovovi i stabla, lopov Benjo i BH Telekom, mamlazni pogon, Inzkovo meko „r“, Mile kečer i šahista, Uskopje i neki Vakuf, Brahikefalac i Žutalj, baka vragošaljka, crkva u Sinju, 44 000, vozači i tipkačice, vreli obrok, trava odozdo, konj i Krug, dim i rakija, mermerne ploče i ono što uz to ide.
O promjenama u našem slabodržećem društvu narod zna onoliko koliko ga informišu mediji, a mediji informišu po svojoj volji o onom što im se čini kao prioritet. Zato se nije čuditi što o nebitnim stvarima imamo sijaset informacija dok smo one bitne totalno zanemarili.
Ulazeći svaki put u taxi, sigurno ste obratili pažnju na muziku koja se čuje u njemu. U većini slučajeva desi se da je to muzika koja vam u tom trenutku odgovara, ali postoji trenutaka kada je to ona muzika koja vas iritira, dovodi u situaciju pomišljate svakakve gadosti prema taxisti, pa čak i da reagujete da se stanica promjeni.
Ja sam srećan čovjek. Okružen sam dragim ljudima, radim posao koji volim i mogu slobodno da izrazim svoje mišljenje, svoj stav o temi koja me trenutno interesuje. Mogu, dalje da obrazlažem taj stav, da ga branim, da se korigujem. To me tjera ta saznajem što više, da se podrobnije informišem, da učim, da naučim slušati, ljude i njihove stavove.
Recimo odmah: moj statistički uzorak postao je tokom godina pozamašan. Odgovorno tvrdim da ovdje kvantitet iskustva zaista određuje kvalitet procjene. Nove epizode samo potvrđuju pravilo. A nova epizoda dogodila se nedavno…