Ovih dana navršilo se 15 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu koji je zaustavio rat u BiH. Decenija i po nije dovoljna da bi se donosili relevantni istorijski sudovi, ali se zato sigurno može reći da je dogovor u američkoj vojnoj bazi bio prava blagodet, kako za centralnu jugoslovensku republiku koja je ratom devastirana u svakom smislu tako i za ceo Balkan.
Ima jedna šekspirovska scena u Dve kule (drugi deo trilogije Gospodar prstenova) kad se ostareli kralj Teoden priprema za bitku sa Orcima, i naglas postavlja pitanje: Kako su stvari otišle toliko daleko? Šta čovek da radi suočen sa tolikom mržnjom?'
Ako je život kabare, kapitalizam je karaoke. Htjeli mi to ili ne, građani smo svijeta kojim vladaju tržišta. Okruženi smo tržišnom pomamom i živimo na planeti na kojoj je novac značenje.
Današnju nostalgiju za socijalizmom mogao bi utažiti jedino vremeplovom, nekadašnju nostalgiju za kapitalizmom utaživao je i običan prelazak italijanske ili austrijske granice
Prošlo je tačno petnaest ( tekst pisan 2010., op BUKA. ) godina otkako su se tadašnji predsjednik Alija Izetbegović i premijer doktor Haris Silajdžić vratili iz Daytona, u američkoj saveznoj državi Ohio, sa, ispostavilo se, neuspješnih tronedjeljnih pregovora o mirnom rješenju rata u Bosni i Hercegovini koji, evo, traje osamnaest i pol godina.
Jednostavnom predizbornom kampanjom - svakome tko glasa za njega Mislavov će Garonja besplatno oploditi kravu - Sučić je prije četiri godine ušao u Dom naroda, a onda je istom taktikom na posljednjim izborima ušao i u Skupštinu Hercegbosanske županije.
Legenda kaže da brdo pored Visokog nije bilo piramida dok vizionarsko oko nije u njemu prepoznalo drevnu građevinu. Moglo se, dakle, lako desiti da je to oko ugledalo piramidu i pored Vareša ili Rogatice.
Eto, dragi moji narodi i narodnosti Bosne i Hercegovine, napokon smo i mi dobili mogućnost da se malkice cimnemo nogom u guzicu i proputujemo Evropom. Ili bar nekim bližim evropskim zemljama Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj... Ove bliže destinacije će mnogima biti prihvatljivije, jer slabo će ko od naših građana imati para otpičiti za Štokholm ili Kopenhagen, a da mu taj luksuz ne plati «bogati» rođak sa sjevera.
'Ja ću da zapalim, a oni neka puše', tako je glasila SMS poruka mog druga Pavela iz Novoga Sada jučer kada je u Srbiji stupio na snagu zakon o suzbijanju štetnog utjecaja duhanskog dima na stanovništvo (upravo se tako, birokratski nezgrapno, zove). Stigao je, dakle, i u Srbiju, bivši pušački raj