Među najpominjanijim anegdotama o najslavnijem jugoslovenskom književnom generacijskom kvartetu (Filip David, Danilo Kiš, Mirko Kovač, Borislav Pekić) je i ona o književnim transpozicijama vlastitog zatvorskog iskustva.
Ko o čemu – ja o teči. Jer, stvarno se trudim da razumem: u selu od jedva nekoliko hiljada duša, mahom srpskih doseljenika iz Bosne, živi rođak pod imenom Mladić. U tom je selu general više puta letovao, još u vreme dok se zaklinjao Titu, pa i posle, kad je već napredovao i postao zlikovac, i na kraju i kao smenjeni oficir i begunac.
Kao i uvijek kad neka vijest snažno odjekne cijelim svijetom, i vijest o Mladićevom hapšenju ponukala je komentatore i analitičare da se pozabave i nekim manje bitnim aspektima samog događaja. Tako je i lokacija Mladićevog hapšenja, selo Lazarevo u blizini Zrenjanina, mnoge navela na zanimljiva razmatranja.
Zapisnik sa saslušanja Ratka Mladića u Specijalnom sudu za ratne zločine: Mladić tvrdi da je umro za otadžbinu, što su sve novine prenele; da li ga je Srbija uterala u grob; da li će Srbija biti mirna posle hapšenja
I tu negde dolazimo do jednostavne poente cele priče – nema šanse da se ovo jezivo poglavlje balkanske istorije zatvori, da se svest promeni, čak ni hapšenjima zločinaca, dokle god se bude pričalo da se optuženi hapse 'zbog Evrope', i zbog hiljadu drugih razloga, a ne – zbog nas samih.
Nama su doma u goste došli oni barba Joža i teta Eržika iz Zagreba. Plus su oni sa sobom doveli i svoje krembile. Barba Joža i teta Eržika su držali se za ruke i šetali su po rivi. Riva je bila krcata svita. Teta Eržika je duboko udahnila i rekla je: Joj, kak mi pašu sunce i morski zrak! Kaj ni fino, srčeko? Barba Joža je rekao: Je, dušica, fino je!
Program Radio-televizije Srbije gledam rijetko, jednom u nekoliko godina, ali svaki put to potraje satima. Ne sjećam se koliko je točno trajao posljednji takav boravak pred ekranom, onaj kad je "Javni servis evropske Srbije" prenosio pogreb Slobodana Miloševića, a ne znam ni koliko će se otegnuti ovo današnje dežurstvo pred uglavnom nepokretnim slikama koje emitira RTS Crime.
U političkoj i medijskoj javnosti Hrvatske povodom uhićenja Ratka Mladića dominira teza o licemjerju srbijanske političke elite, odnosno teza da ga srbijanske vlasti nisu uhitile zato što drže da je to potrebno po pravdi i zakonu, već samo zato što je pritisak iz Europske unije postao nepodnošljiv do mjere da je vladajuća elita procijenila kako bi odgađanje uhićenja donijelo više štete nego koristi.