Srbija je u ratu. To su poslednjih nedelja u nekoliko navrata građanima poručili predsednik Boris Tadić i ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić. Međutim, za razliku od prethodnih ratova koje je vodila Srbija ovog puta nije u ratu ni sa susedima ni sa NATO savezom, već sa organizovanim kriminalom. Neupućeni posmatrač mogao bi se zabrinuti da su do sada srpske vlasti bile u dobrim odnosima sa kriminalcima ali da će zbog spora koji je nemoguće rešiti mirnim putem, vlada svoju politiku morati da nastavi drugim tačnije vojnim sredstvima. Srećom, ili tačnije rečeno nadajmo se, ni jedno ni drugo nije tačno pošto se radi o metafori. Međutim, upotreba ratnih metafora je takođe razlog za zabrinutost, jer kao što Moizes Naim upozorava “kada god ih političari predlože, slede loše politike”.
Mota se čovek tako tamo-amo između Beograda i Zagreba i misli. Sutra je, na primer, 25. maj, datum kada nam je svima drug Tito za života čestitao svoj rođendan, što reče moj drug Nenad Čanak. E, pa ja vam sad čestitam njegov rođendan; neko mora.
Dan pobjede je mnogo gorak, kad se zna da se ona u Oboru nikad nije zbila. Zato se ovog dana bar podsjetite koliko ste puta i na koji način bili na tamnoj strani sile i ja zajedno sa vama. Korov se prvo u svom dvorištu plijevi.
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio je prije nekoliko dana tužbu kojom je devet hiljada preživjelih logoraša i članova obitelji žrtava Jasenovca iz Republike Srpske tražilo od hrvatske države odštetu u visini od pola milijarde eura, s jasnim obrazloženjem kako a) Strasbourg nije nadležan za taj spor, jer b) ima mandat za sporove nastale tek nakon formiranja Suda, i to c) od trenutka kad je tužena država potpisala Deklaraciju o ljudskim pravima, zaključivši kako, uostalom, Republika Hrvatska i nije pravna sljednica Nezavisne Države Hrvatske.
Dok sjedim na aerodromu u Parizu i čekam let za Hong Kong i dalje Brisben, Australiju, svako malo na razglasu se čuje prijatan ženski glas i upozorava nas koji se smucamo po istom da ni slučajno ne pušimo, jer je to strogo zabranjeno. Slušajući svako malo ovaj proglas, ne mogu a da ne pomislim na Bosnu, cigare i oblake dima u kojima sam provela posljednje četiri sedmice, šetajući se između Banjaluke i Sarajeva.
Facebook je prošlog mjeseca još jednom izmijenio svoju politiku privatnosti. Kako je većina korisnika ove društvene mreže samo „preletjela“ novu verziju teksta, koji je, poređenja radi, duži i od američkog ustava bez njegovih amandmana, desilo se da su, i ne znajući, izgubili kontrolu nad pojedinim ličnim podacima.
Mrtvi se, kroz istoriju, historiju i povijest, čuvaju za posebne prilike. Za godišnjice, Dan državnosti, Dan pobjede nad ovim ili onim, za Krsne slave, Bajrame, godišnjice bitaka i velikih stradanja.
Ohoho, tek su se od skora kod nas razvile diskusije na temu da li su Grčku upropastile te zle sile koje su im uvaljivale sve i svašta da kupuju, razmeću se i troše, ili su ti balkanoidni tipovi neodgovorni, kao što im i sam prefiks balkanski kaže, pa su se zaduživali da bi pokrili zaduživanja. Do bankrota.