Bila sam u Beogradu u nedjelju kad je Kosovo proglašeno državom.Na ekranu svog televizora u hotelskoj sobi gledali smo što "huligani" rade Beogradu.Dijelila nas je jedna ulica. U ponoć je portir zamolio moga muža da skine tablice s automobila.
Prošlo je 18 godina otkad su u Oboru počela ,,nemila dešavanja“ (silovanja, klanja, genocid, masovno istrebljivanje, spaljivanje svega živog & mrtvog, urbicid, ruricid, itd, itd...). A ulazimo lagano u 15-tu godinu, kako se, bar ne javno, i pod pashom zaštite ognjišta, familije, vjere i države, ne obavljaju legalno ove, tako nam drage, aktivnosti.
Istog onog dana kad su Salman Rushdie, Umberto Eco i Claudio Magris u Le Mondeu potpisali otvoreno pismo hrvatskim vlastima, demonstrirajući zbog skandalozne presude zagrebačkog Općinskog suda kojom je ugledni hrvatski intelektualac Predrag Matvejević osuđen zbog uvrede Tuđmanovog i Bobanovog pisara Mile Pešorde, pa mu prijeti zatvor, u večernjim su satima dva nepoznata napadača u punom autobusu u Zemunu, naočigled vozača i desetaka ravnodušnih putnika, pretukla uglednog srpskog intelektualca Teofila Pančića, demonstrirajući valjda bijes zbog poraza na kosovskom polju međunarodnog prava i izdajničkog antisrpskog angažmana poznatog kolumniste.
Često se zaboravlja da je građanski rat u Bosni i Hercegovini od 1992-95 godine okončan planom podjele, kojim je ova zemlja razdvojena na muslimansko-hrvatsku Federaciju i Republiku Srpsku s institucijama centralne vlasti koje su u početku bile toliko slabe da su bile gotovo nevidljive. No, do razvoja tih institucija došlo je kroz intervencije međunarodne zajednice u razdoblju od narednih trinaest godina i duže, tokom kojih su neposlušne strane bile prisiljene da sarađuju, dok je podijeljenost zemlje prikrivana. U posljednje tri godine, oslabilo je zanimanje međunarodne zajednice za ovu zemlju, stvorene institucije su se pokazale neodrživim u nedostatku vanjskog pritiska, dok se sadašnji vođa bosanskih Srba dao na rastavljanje centralne države. On sada manevriše s ciljem sprovođenja de facto, a potom i de jure nezavisnosti srpskih teritorija.
Dijasporci su očajni ljudi, nasilno i brutalno istrgnuti iz bolne realnosti Bosne. Oni ne žive životom ove zemlje više, koliko god se trudili da budu dio nje.
Nakon Josipovićeva posjeta Srbiji, komentator tportala sumira pluseve, ali i minuse. Josipović je na putu da obori sve rekorde u svojoj pomiriteljskoj ofenzivi u regiji zato što ne postavlja nikakve uvjete, ali on je u Hrvatskoj slabašna figura, a s druge strane mu je moćni Tadić, koji kontrolira cjelokupnu izvršnu i zakonodavnu vlast i još štošta pride
Djeci, koja umjesto veselih crtića pred spavanje, dobivaju porcije lubanja i krvi, koja umjesto likova iz bajki pamte imena zločinaca i kriminalaca, ne preostaje ništa drugo no učiti iz strašnih priča
Mislim da je Banja Luka danas daleko od oba ta grada. Od Beograda je dijele kilometri, ali i svijest o tome da je svaka veza ova dva grada konotirana na isti, svesrpski, način, i još dugo će trebati da se tu nešto promijeni.