Čola je jedina konstanta nesrećnih zemalja svojevremeno labavo povezanih u bajagi večni SFRJot. Raspade se zemlja, raspadoše se bendovi, neki dobri svirači i pevači pomreše, Bora Čorba se pretvori u lokalnog društveno-političkog radnika, na takozvanom stejdžu ostadoše samo Čola i pomalo u drugom planu Kornelije Kovač i YU grupa.
Mi obitelj smo za praznike došli kod mog dida na Šoltu. Mi smo nosili borše i penjali smo se uza skale prema dvoru. Moj dida je nacalijo se navr skala i rekao je: „E nek ste vi meni došli, dica! Sritan vam dvajsdeveti novembra!“
Razapet između vjere (islama), naroda (bošnjačkoga) i države (Bosne i Hercegovine), između poimanja vlastite uloge kao etničkog lidera, autoriteta u pitanjima vjere i legalno izabranoga državnika, između konzervativne privrženosti trokonfesionalnom uređenju Bosne nalik na starinski milet-sistem, i moderne demokratske države, građanskoga društva i laičke kulture – nikada nije uspio, niti se previše trudio, izgraditi doktrinu ili barem praktično-operativnu političku koncepciju kojom bi sve te elemente harmonizirao u javni nastup, kojim bi se uvjerljivo obraćao svim građanima Bosne i Hercegovine.
Najprije ću predstaviti jedan estetski primjer da bih objasnio fenomen vertikalne napetosti i njenog značenja za reorijentaciju konfuzne egzistencije modernih ljudi: posrijedi je znani sonet Rainera Marie Rilkea Apolonov arhajski torzo koji otvara ciklus Novih pjesama drugi dio (Der Neuen Gedichte anderer Teil) iz 1908.
Proći će desetljeće i po, a generaciju će mi dobro potresti jedna nova istina. Ona o našoj odgovornosti. Žarko Puhovski, hrabro kako on to najbolje zna, prije par dana u jednom intervjuu za banjalučku Buku, obznanio je ono što nam je već odavno trebalo biti dobro poznato, rečenicom da su za zločine moralno odgovorni svi oni koji zločin osudili nisu.
Ovako, umoreni reprizama repriza, hrvatski tv-kanal prestali su gledati i oni koji bi trebali paziti da u neka doba dana s ekrana ne zavrišti pornić. A i to se znalo događati.
Neki antropolozi smatraju otkriće piva ključnim događajem u historiji čovječanstva: dotadašnji nomadi počeli su saditi pšenicu i ječam, razvila se poljoprivreda, poljoprivrednici su napravili nastambe. I, što je mnogo važnije, opojno djelovanje piva i čudesna transformacija dotad normalnog, zdravog čovjeka u pijanu budalu, našim će neukim čukunčukunamidžama biti ključnim dokazom da je napitak čaroban i da ima - boga. Tako je nastala civilizacija