Medijska slika koju Bosna i Hercegovina svakodnevno otprema u svijet uglavnom je monotona, monokromno siva, ispunjena crveno-zelenom korupcijom po rubovima, bahatošću lokalnih glavonja, već standardnim negiranjem ratnih zločina i svim drugim veseljačkim pojavama koje, kako bi to Fatmir Alispahić sigurno procijenio, nisu ni upola tako opasne kao cionistička gay parada, trn u oku svih pravijeh Bošnjaka.
Kako je život prevrtljiva ku*va. Danas jesi, sutra nisi, ili da parafraziramo Gundulića: Tko bi gori, sad je doli. Sise, guzice, američki filmovi... Magu šunda i kiča život se pretvorio u sapunjaru kakve je godinama promovirao. A bio je tako cool tip.
Građani ne treba da brinu, sve je bajkovito, pa onda nema mesta panici, sve je pod kontrolom, da bi te izjave odmah zamenile one: Situacija je objektivna, svi treba da budu solidarni sa vladom zbog novonastalih teškoća i da daju svoj doprinos u prevazilaženju istih.
Kriza na sjeveru Kosova pretvorila se u međuvremenu u histeriju ravnopravno podijeljenu između Beograda i Prištine. Histerija je klinička i – dakako – licemjerna. Tako to ide kad se politika oslanja na nacionalne mitologije.Srbija se ne bi odrekla sjevernog Kosova – ako ni zbog čega drugoga, ono kosovskim Albancima u truc (srpski - inat), da ih rajca i nervira.
Ovakav je naslov 24. srpnja izašao u sarajevskom listu Dnevni avaz: “Kršćanski ekstremista ubio 92 osobe”. U naslovima objavljenim istoga dana na stranicama hrvatskih novina Anders Behring Breivik nazivan je monstrumom, radikalnim desničarem, pa čak i osobom poremećena uma, ali onoga što stoji u Avazovom naslovu nije bilo nigdje.
Da li sam to rekao „novija istorija Balkana“? Bilo bi bliže istini reći da je čitava istorija ovog prostora jedna duga konfesionalna svađa, koja je, spojena sa ultra-otrovnim nacionalizmom, bila dovoljno snažna da uvuče čitav moderni svet u katastrofalni rat u leto 1914.
„Bolest kao metafora“ naslov je kultne knjige pokojne umjetnice i spisateljice Susane Sontag. Bolest koja je snašla tužiteljicu Dijanu Milić teška je, neizlječiva metafora, dijagnoza koja se ne referira samo na stanje bosanskohercegovačkog pravosuđa, nego, općenito, na beznadežnost ovdašnjeg društva, na svakoj njegovoj razini - pravosudnoj, akademskoj, političkoj...
To je otprilike hrvatska turistička strategija. Dovesti sve sa Forbesove liste, podijeliti im džabe, ako treba, vile, kuće i otoke, ne moraju ništa potrošiti, prihod od turizma iznosit će okruglih nula milijardi eura, ali bit će to sjajna reklama. Kad vide da u Dalmaciji ljetuje krema svjetskog jet-seta, kad vide da Angelina i Brad imaju kuću u Dalmaciji, pohrlit će tamo i oni što na ljetovanje nose pare. Plaže će, ukratko, poželjeti Turaka, al Turaka više biti neće