Bjesomučna pljačka, prevare i neplaćanje dugova glavne su karakteristike firmi kćerki osnovanih u BiH pod logom slovenskog CPM-a, kojem je Vlada RS dodijelila potkoncesiju za izgradnju autoputa Banja Luka - Doboj. Tvrde ovo vlasnici domaćih kompanija koje su imale poslovne odnose sa CPM-om BiH Lukavac, a koji danas ne mogu da naplate vlastita potraživanja.
Naši ljudi stalno kritikuju aktuelnu vlast, zamjeraju joj što je nesposobna, zaražena mitom i korupcijom, rođačka, lopovska. A od rata na ovamo ti isti ljudi neprestano biraju na čelu predstavnike nacionalnih stranaka, jer im je draži lopov iz svojih redova, nego dobar i pošten političar iz drugog naroda.
Danas je Oslobođenje izvijestilo o "novom diplomatskom skandalu entitetskog premijera". Naime, prošlosedmična posjeta Sarajevu njemačkog ministra vanjskih poslova Guida Westerwellea, održana u sklopu njegove regionalne turneje, ostat će, stoji u navedenom članku, "upamćena po jednom od najvećih diplomatskih skandala u povijesti BiH: premijer RS-a Milorad Dodik, koji je pozvan da zajedno sa državnim premijerom Nikolom Špirićem i federalnim kolegom Mustafom Mujezinovićem večera sa Westerwelleom, nije se ni pojavio u hotelu Evropa, niti se udostojio da pošalje bilo kakvu ispriku". Ne negirajući mogućnost da je u pravu Faruk Borić, koji Dodikov nedolazak na večeru sa Westerwelleom tumači time što Dodik ne voli dolaziti u Sarajevo te razočarenjem sadržajem Westerwelleovih poruka tokom posjete BiH, čini mi se da postoji jednostavnije i dosljednije objašnjenje. Činjenica je, naime, da Dodik, koliko god deklarativno ne volio doći u Sarajevo, u glavni grad BiH ipak (relativno) često dolazi, a isto tako je činjenica i da se Dodik (relativno) često susreće sa stranim političarima čije mu se poruke ne dopadaju. Uostalom, da su Westerwelleove poruke toliko veliko razočarenje za SNSD i kadrove iz Republike Srpske, na večeri sa njemačkim ministrom vanjskih poslova ne bi se po svoj prilici pojavio ni Nikola Špirić. Problem je (bio) u nečem drugom.
Po Dolarovom mišljenju Janković utjelovljuje „neku desnu populističku strukturu“, a pritom je riječ o strukturnom učinku, a ne o tome što Janković sam o sebi misli, u jezgri takve politike su privilegirani kapital i neoliberalna paradigma razvoja i u toj optici Slovenija bi mogla težiti tome da postane svjetionik - ali samo svjetionik neoliberalizma. Ta struktura je „organska“, društvo razumije kao slagalicu od dijelova tijela, a glava je menadžer. „Ako to prenesemo u politiku“, nastavlja dr. Dolar, odmah možemo shvatiti kako bi to društvo moralo funkcionirati: „Kao d.o.o. koji vodi uspješan menadžer. A time se samo povećava resentiman prema onoj politici koja razmišlja o socijalnom prostoru i o tome što društvo jest na drugačiji način"
Makar predizborna kampanja zvanično još nije počela, apsolutno sve što se u posljednje vrijeme dešava na političko-medijskoj sceni spada pod predizbornu kampanju. U to se ubrajaju i sve češće izjave i intervjui Valentina Inzka čija se (pred)izborna poruka građanima Bosne i Hercegovine svodi na dvije sugestije: 1) treba ostvariti što veću izlaznost tj. što veći broj građana treba izići na izbore i tako iskoristiti svoje tobožnje „bonske ovlasti“ i 2) treba birati „nova lica“.
Kad čitate biografije značajnijih ličnosti iz svijeta politike, nauke ili kulture u Sjedinjenim Državama nerijetko ćete u njima vidjeti, kao važnu mjeru njihovog javnog autoriteta, i listu značajnijih publikacija i radio i televizijskih emisija u kojima je ta osoba pisala ili intervjuisana: najprestižniji su nastupi u televizijskim emisijama kao što su MacNeil/Lehrer Newshour, Nightline, 60 Minutes, Good Morning America i slične ili programima Nacionalnog javnog radija (NPR) ili tekstovi objavljeni na stranicama vodećih dnevnika kao što su The New York Times ili The Washington Post.
Počevši od Platona, odnos između filozofije i politike je tijesan, ujedno zapleten, a u mnogočemu i dvosmislen i sa dvije oštrice. Više od dvije trećine Platonovih djela, a među njima i najopsežniji dijalozi Država i Zakoni, namijenjeno je politici, odnosno političarima.
Prije godinu dana napisao sam članak za Economist u kojem sam upotrijebio izraz “Jugosfera”. Tad sam proguglao riječ i pojavilo se devet referenci, ali ni jedna od njih nije značila ono što sam ja njome htio reći.
Legenda kaže da su onoga davnog ljeta 1389, kad je stigao glas da su srpski vitezovi na Kosovu polju zaustavili turski ulaz u Europu, u čast vojske cara Lazara i njegovih saveznika dugo zvonila zvona pariske crkve Notre Dame. Šest stotina dvadeset i jedno ljeto kasnije, opet kršćanskom Europom zbog Kosova odjekuju zvona.