Neviđena je euforija nastala u sjedištu korporacije u Kaliforniji kad se pronijela vijest da je Vlada Jadranke Kosor izrazila želju da u Hrvatsku dođu ulagati tvrtke poput Googlea. Osnivači Larry Page i Sergej Brin isprva su pomislili da je to novinska patka...
U sedmicama i mjesecima nakon Mrnjavčeve pogibije, različite nevladine organizacije i neformalne grupe organizirale su čitav niz demonstracija s ciljem da se isprovociraju ostavke ondašnjeg premijera Kantona Sarajeva Samira Silajdžića i gradonačelnice Semihe Borovac. Lokalne televizije ovih su nas dana snimcima podsjetile na te (po nekima) "dane ponosa i slave" kad su hrabri sarajevski omladinci (što po stvarnoj dobi, što po intelektualnom formatu) rizikovali živote izrugujući se frizuri Semihe Borovac?! Skoro svi sarajevski mediji, sa unisonošću kakve se ne bi zastidjele ni države s višedecenijskim diktaturama, srčano su podržali "proteste", a svaki skeptični glas bio je dočekan multimedijalnim "toplim zecom".
Degeneracija ljevice u Bosni i Hercegovini i njeno svođenje na elitistički klub čiji predsjednik posprdnim tonom oglašava da „nije studirao marksizam“ (jer ko je još vidio da se cool urbani aristokrat zanima radničkom klasom ili „glupim“ seljacima), nažalost nije društveni fenomen koji ostaje vezan isključivo za uže i odabrane krugove u Socijaldemokratskoj partiji BiH.
Kada me je moja beogradska urednica i prijateljica vrlo diskretno, kao da je reč o nečemu vrlo intimnom, pitala želim li da moju knjigu šalje u „Nin”, odgovorio sam joj potvrdno
Kad nitko drugi nije htio reći dosta, tako više ne može, riječ su uzele žene. Domet masovnog izlaska Talijanki na ulice prošle nedjelje, u znak prosvjeda protiv premijerovog drskog i upornog nehaja spram osnovnih normi pristojnog ponašanja, možda i jest politički ograničen, ali civilizacijski je zato velik
Mrzim tog Tita! Zašto je baš danas morao umrijeti. Zašto nije mogao pričekati do sutra kad ionako idem u školu i ne mogu gledati crtiće. U sljedećih par dana samo se o tome pričalo na oba programa. Nisam si mogao objasniti zašto Nijemci toliko pričaju o njemu. Pa zar ih on nije ubijao u ratu?
Što to ovi drobe? – mogao se možda pitati čitatelj “Jutarnjeg lista” izučavajući izvještaj o gostovanju Miljenka Jergovića i Vjerana Zuppe u “Salonu Davora Butkovića”, no odgovor je serviran unaprijed, zato da bi upit izgubio smisao: drobe kruh u juhu, vrli čitatelju, a juha je još obogaćena svježim šampinjonima i suhim vrganjima.
Da je - recimo - Merkelova pronašla partnere u Srbiji i Hrvatskoj za provođenje ustavnih reformi u BiH, da je shodno toj recepturi i nastao taj čvrsti savez Milorada Dodika sa dva HDZ-a, čuli bismo makar jednu lijepu o nastojanjima njemačke kancelarke da sruši domaće berlinske zidove. Umjesto toga smo saznali da je Dodik, onako ultimativno kako se ponaša u Sarajevu i Banjoj Luci, i gospođi Merkel sasuo istinu u lice, a ona glasi: ne možete mi ništa