Kolumne

Onomad kada se opozicija uzmuvala, a oni koji vladaju premeštali fotelje, bili smo zasuti ocenama i opsenama brojnih analitičara i vrlih političarskih stručnjaka. Jedni su pljuvali po vladi, vladajućoj koaliciji i vladajućim političarima, a drugi po opozicionim partijama i njihovim liderima. Novi nalet analitičarskih proizvoda desio se kada je jedan od opozicionih lidera javno iskazao pravnu neodgovornost (kao da je monarh koji sledi misao Žana Bodina iz 1576. godine: „Zakon kaže da je vladar iznad zakona”).

Grad se plavi, svugdje policajci, hej lopurde, jao vam ga majci!

Istina je da je Bosna i Hercegovina oduvijek tretirana kao šeprtljavo dijete koje nikako da uspije svladati vezivanje vezica na šupljim patikama. Zbog toga joj je uvijek iza leđa stajala nekakva strana majka...

Ukratko, na sve tri bh-strane aktivirane su silnice razdvajanja i sada BiH počinje nestajati kao država u kojoj barem netko drži kurs državotvornog povezivanja i integriranja.

Borisu Dežuloviću 2005. liječnici su otkrili rak. Gledao je u liječnikovo lice i prvo što mu je palo na pamet bio je vic. Očajnički se glupirao u pokušaju da sakrije strah. Uslijedile su dvije operacije i kemoterapija. Imao je sreće. Preživio je.

Bilo je to u vrijeme predsjedničkih izbora, u večer velikoga trijumfa Željka Komšića, kada su SDP-u skloni mediji isticali kako je on, u izborima za člana Predsjedništva ispred hrvatskoga naroda, osvojio tko zna koliko tisuća glasova više nego Bakir Izetbegović, koji će predstavljati bošnjački narod.

Ovih bi dana na pravnu snagu trebala stupiti optužnica srbijanskog tužiteljstva protiv Svetlane, poznatije kao Cece, rođene Veličković, udovice Ražnatović i njene sestre Lidije Veličković Ocokoljić

U karikaturalnoj državi sve mora, prosto mora, završiti isto tako: kao karikatura. Ili, da budem precizan do kraja: kao zajebancija prve vrste. I sa najgorim mogućim posljedicama.

Ne sporeći da bi moglo biti dobro kad bi „Beograd, Zagreb i Sarajevo napisali zajednički udžbenik istorije”, želim ovde da ponudim lakši i jeftiniji, a potencijalno možda i efektniji način da se postigne sličan cilj. Trebalo bi da beogradska djeca nakon što pređu gradivo iz beogradskih udžbenika istorije, prouče šta o tim istim događajima piše u zagrebačkim i sarajevskim udžbenicima za isti uzrast. Isto, naravno, mutatis mutandis, vredi i za zagrebačku i sarajevsku djecu.